Značajke božanskog života

U prvom dijelu poslanice predočen je vječan život koji se savršeno očitovao u Kristu na Zemlji. Taj život, koji je udijeljen vjerniku, onome koji ga posjeduje omogućuje da ima zajedništvo s božanskim Osobama te tako iskusi puninu radosti.

U drugom dijelu apostol nam predočuje dvije glavne značajke božanskog života u njegovom očitovanju ovdje na Zemlji: poslušnost Bogu i ljubav prema našoj braći. Provođenje u djelo tih dviju značajka, ili pak neočitovanje istih, postaje probnim kamenom putem kojega se provjerava je li ispovijedanje da se poznaje Krista (rd. 4), da se ostaje u Kristu (rd. 6) i da se hoda u svjetlu (rd.9) istinito ili nije.

(Rd. 3.4). Biti u svjetlu potpune Božje objave znači imati zajedništvo s Bogom, znači poznavati ga. Pravo poznavanje Boga vodit će do spoznanja da je On suveren a mi njegova stvorenja pa smo zbog toga dužni pokoravati mu se. Ovisni smo o Bogu i ta ovisnost izražava se kroz pokornost ili poslušnost. Ako kažemo da poznajemo Boga, a ipak hodimo u neposlušnosti njegovoj volji, naše ispovijedanje je lažno i istine nema u nama.

(Red. 5). U onome pak koji drži njegovu riječ uistinu je usavršena ljubav Božja. Gospodin Isus je, kao čovjek, hodio u savršenoj podložnosti i poslušnosti volji svoga Oca. Volja njegova Oca bila je pobuda i pravilo za svako njegovo djelo i svaku njegovu riječ. On je mogao reći: „Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno“ (Iv 8,29). Zbog toga je savršeno poznavao Očevu ljubav i neprestano ju je uživao. Stoga je Gospodin svojim učenicima mogao reći: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svojega i ostajem u njegovoj ljubavi“ (Iv 15,10).

(Red. 6). Ako, dakle, ispovijedamo da ostajemo u Njemu, i pod Njegovim utjecajem uživamo zajedništvo s Ocem, to će voditi k tome da i hodimo kao što je Krist hodio, stječući tako blagoslovljena iskustva Očeve ljubavi koju je On uživao. Dok smo ovdje na Zemlji ne možemo biti ono što je bio On, jer je On bio bez grijeha; ali naša je povlastica da hodimo kao što je On hodio. On nije ugađao sebi, nego je uvijek činio ono što je ugađalo Ocu. Mi smo izabrani za to da se pokorimo kao što se Krist pokorio, da hodimo kao što je On hodio i ugodimo Bogu (l Pet 1,2; 1 Sol 4,1).

(Red. 7). To što apostol piše vjernicima nije nova zapovijed, nego riječ koju su čuli od početka; jer on piše o životu čije su značajke poslušnost i ljubav, što se u apsolutnoj savršenosti očitovalo u Kristu. Ako bi tko god tvrdio da piše nešto novo o tome životu, bilo bi to pogrešno nastojanje da se dade svjetlo izvan onoga što se već savršeno očitovalo u Kristu.

(Red. 8). Novo je, zapravo, bilo to da je život koji se savršeno očitovao u Kristu bio udijeljen vjernicima, tako da se može reći: „Ono što je istinito u njemu i u vama.“ Vjerniku je moguće živjeti tim životom u zajedništvu s božanskim Osobama, jer se Bog potpuno objavio u Sinu te tako došao na svjetlo. Budući sa se Bog objavio, tama (neznanje o Bogu) koja obilježava svijet „prolazi“ (JND). Kada se pak podigne Sunce pravednosti, sav će svijet doći u svjetlo. Svi će poznati Gospodina. Tada će proći tama; no tama već prolazi sada kada ljudi izlaze iz židovstva i poganstva i dolaze u svjetlo Božje objave u kršćanstvu.

(Rd. 9.10). Apostol je govorio o poslušnosti kao jednom od dva glavna ispita za provjeru istinitosti nečijeg ispovijedanja o poznavanju Boga te o prebivanju u svjetlu. Sada govori o ljubavi, kao drugoj značajki onih koji su uistinu u svjetlu. Slijedi zaključak da je, s jedne strane, onaj tko mrzi svoga brata još uvijek u tami, ili u neznanju o Bogu, unatoč tome što ispovijeda da ima život i da je u svjetlu. S druge strane pak onaj tko ljubi svoga brata ostaje u svjetlu i neće postupati tako da mu dade povoda za spoticanje.

(Red. 11). Židov koji je govorio da poznaje Boga i da je zbog toga u svjetlu, a ipak je mrzio kršćane i progonio ih, dokazao je da nije bio u Božjem svjetlu objavljenom u Kristu. Takav čovjek je „u tami, u tami hodi, i ne zna kamo ide, zato što mu je tama oslijepila oči“. Tu nije riječ o nekome tko se nalazi u trenutnom mračnom stanju, kao što bi, primjerice, moglo biti kod istinskog kršćanina koji je upao u taman oblak te gaji gorke misli protiv svoga brata. Ne, ovdje je riječ o nekome tko je „u tami“, to jest u sustavu u kojemu nema Božje objave. „Tama“ je odsutnost Božje objave i to je izraz koji se upotrebljava kao suprotnost „istinskom svjetlu“, koje je Božja objava.

Tu, dakle, imamo dvije glavne značajke vječnog života – poslušnost i ljubav. Osim toga nam ovaj odjeljak jasno pokazuje da će, ako imamo taj život i živimo ga, ishod biti sljedeći:

Prvo: spoznaja Boga Oca – poznavat ćemo ga (rd. 3.4).

Drugo: poznajemo li Oca, hodit ćemo u poslušnosti njegovoj volji (rd. 3.4).

Treće: držimo li Njegove zapovijedi, bit ćemo utvrđeni u njegovoj ljubavi (rd. 5).

Četvrto: hodeći tako u poslušnosti i ljubavi, hodit ćemo kao što je i Krist hodio (rd. 6).

Peto: hodeći kao što je Krist hodio, ljubit ćemo jedan drugoga (rd. 10).