Druga Ivanova poslanica

Posted by

Odbijanje lažnih učitelja

Već u doba apostola Ivana bili su se unutar kršćanstva pojavili protukršćanski učitelji i lažni proroci. Zbog toga je bilo vrlo važno da vjernici budno motre na istinski karakter onih koji nastupaju kao učitelji među Božjim narodom. Postojala je opasnost da se, s jedne strane, iskaže povjerenje lažnom učitelju te da se, s druge strane, odbaci pravog Božjeg slugu. Druga i treća poslanica apostola Ivana govore o tim teškoćama. Druga poslanica bila je napisana sa svrhom da upozori vjernike protiv primanja onih koji su poricali istinu o Kristu. Treća poslanica nas ohrabruje da primamo i pomognemo onima koji naučavaju istinu.

U obje ove kratke poslanice istina zauzima važno mjesto, jer samo ako učitelje provjeravamo istinom moći ćemo otkriti jesu li to lažni učitelji ili istinske Božje sluge.

(Red. 1). U ovoj drugoj poslanici apostol se obraća jednoj osobi, naime izabranoj gospođi i njezinoj djeci. On, dakle, govori o odgovornosti koju imamo kao pojedinci. Pobuda za pisanje ove poslanice upozorenja bila je ljubav, u čemu će mu se pridružiti i svi oni koji su upoznali istinu te su tako uvedeni u krug kršćanske ljubavi.

(Red. 2). Zatim je, kao drugo, bio potaknut pisati „radi istine, koja ostaje u nama i bit će s nama zauvijek. On nastoji sačuvati vjernike od prevaranata te istinu očuvati čistom od svake zablude.

(Red. 3). On želi da ta gospođa iskusi blagoslov milosti, milosrđa i mira „od Boga Oca i od Gospodina Isusa Krista, Sina Očeva, u istini i ljubavi“. Apostol tako ističe upravo one istine koje su dovodili u pitanje zavodnici protiv kojih nas upozorava, kao što je to učinio već u prvoj poslanici. Štoviše, on želi da ti blagoslovi milosti, milosrđa i istine ne budu cijenjeni samo na ljudski način, nego i u duhovnom stanju u kakvom su bili ti vjernici kojima piše, koji su, naime, hodili u istini i ljubavi.

(Rd. 4-6). U slijedećim redcima apostol tu istinu i ljubav primjenjuje na naš praktičan život. Samo u onoj mjeri u kojoj smo utemeljeni u istini i ljubavi, i u skladu s time živimo, moći ćemo se oduprijeti lažnim učiteljima. Apostol piše onima koji poznaju istinu i u kojima prebiva istina (rd. 1.2). Sada se raduje što ih je našao da „hode u istini“. Da bismo izbjegli zabludu i odbili zavodnike, neće biti dovoljno samo poznavati istinu; moramo i provoditi istinu u život, prema zapovijedi koju smo primili od Oca. Iz prve poslanice znamo da je Očeva zapovijed „da vjerujemo u ime njegova Sina, Isusa Krista, i ljubimo jedan drugoga (1 Iv 3,23).

To što apostol piše nije neka nova zapovijed, nego ona koju smo čuli od početka. Ono što nam je od početka predočeno u Kristu bila je sva istina u pogledu božanskih osoba Oca i Sina te to da moramo živjeti u skladu s novom naravi ljubeći jedan drugoga.

Ljubav se, osim toga, pokazuje i u življenju u poslušnosti Očevim zapovijedima, po kojima smo pozvani živjeti u istini izraženoj u Kristu od početka. To znači življenje u svetosti i ljubavi, jer velike istine koje su objavljene u Kristu jesu: Bog je ljubav i Bog je svjetlo.

(Red. 7). Kada smo, dakle, upoznali istinu, koja ostaje u nama, i kada hodimo u skladu s istinom, bit ćemo pripravni otkriti i odbiti mnogobrojne zavodnike koji su izišli u svijet. Ti zavodnici bivaju razotkriveni svojim stavom u pogledu Krista. Oni prihvaćaju to da je Isus Krist bio dobar čovjek, ali odbijaju ispovijedati da je „došao u tijelu“. Ispovijedati da je Isus Krist došao u tijelu znači priznati da je postojao prije negoli je postao tijelom. Za obično ljudsko biće bilo bi besmisleno reći da je došlo u tijelu – jer kako bi drugačije i moglo doći? No nijekati da je Isus Krist došao u tijelu znači nijekati njegovo prijašnje vječno postojanje i, prema tome, nijekati da je on božanska osoba – Bog. Onaj tko niječe tu veliku istinu u pogledu Krista jasno pokazuje da je „zavodnik i antikrist“.

(Red. 8). S obzirom da u svijetu ima takvih ljudi, apostol nas opominje da pazimo na sebe, kako ni u najmanjoj mjeri ne bismo došli pod utjecaj tih zavodnika i okrenuli se od istine te tako izgubili potpunu plaću za svoj rad.

(Red. 9). Kako bi nas sačuvao od zlog utjecaja onih koji tvrde da su napredovali u pogledu istine koja je objavljena u Kristu od početka, on kaže: „Tko god ide dalje i ne ostane u nauku Kristovom, nema Boga“ (JND). Onaj tko odbija istinu o Ocu i Sinu kako je objavljena u Kristu, dokazuje da jest i ostaje u potpunom neznanju o Bogu. Onaj pak tko ostaje u istini, pokazuje da poznaje i Oca i Sina.

(Rd. 10.11). Ako nam, dakle, netko dođe u kuću i ne donosi taj nauk, ne trebamo ga primiti niti ga uopće pozdravljati. Kada je u pitanju istina u pogledu Kristove osobe, nije dovoljno samo izraziti svoje neslaganje s pogrešnim tumačenjem; ne smije se učiniti ništa što bi na bilo koji način moglo stvoriti utisak odobravanja ili podnošenja zlog nauka ili onoga koji ga drži.

Svakako da mogu postojati i postoje mnoga pogrešna poimanja raznih istina, kao i netočna tumačenja Riječi, jer svi moramo još mnogo učiti, ali kada se niječe istina u pogledu Kristove osobe, ne smije biti kompromisa sa zlom niti podnošenja onoga koji drži ono što je zlo. Pozdravljati takvoga znači sudjelovati u njegovim zlim djelima.

(Rd. 12.13). Apostol je imao mnogo toga o čemu bi mogao pisati, ali je to moglo pričekati dok ne bude mogao govoriti s njima licem u lice. No budući da su ti zavodnici nijekali istinu u pogledu Kristove osobe, bilo je potrebno hitno napisati pismo o tome predmetu, kako bi se upozorilo tu gospođu, a time neizravno i sve vjernike, da čvrsto i beskompromisno drži velike, temeljne istine naše vjere u pogledu Oca i Sina.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s