Posted by 1. Zaruke
Zaruke nisu ljudska uredba ni ljudski pronalazak. Spominju se u Bibliji, u Starom zavjetu (Hošea 2,19-20), i u Novom zavjetu (Matej 1,18-19 i 2. Korinćanima 11,2). U Hošei vidimo što su, zapravo, zaruke. Triput čitamo „zaručit ću te“:
a) zauvijek;
b) u pravednosti;
c) u vjernosti.
1. Zaruke su čvrsto obećanje da se dvoje ljudi namjerava oženiti. Tu se veli „zauvijek“. To nije neka vrst „probnog pokušaja“.
2. Zaruke imaju četiri važna vida:
a) Pravednost: To znači učiniti ono što je pravedno pred Bogom i dati jedno drugome ono što mu/joj pravedno pripada. Poštovati oca i majku pravedno je pred Bogom; i ako mladić upita djevojku hoće li se zaručiti s njim, mora joj dati vremena da ona to razmotri pred Gospodinom. To je jedino pravedno prema njoj. Zaruke jesu prosidba, ali nije ispravno vršiti pritisak na djevojku da donese brzu odluku.
b) Sud: Moramo osuditi ono što u našim životima nije ispravno pred Bogom. Moramo biti pošteni jedno prema drugome. Ljubav zasljepljuje. No ne smijemo popuštati svojim željama. Zaruke nas mogu odvesti i u bezbožnost.
c) Dobrota: To znači da želimo darivati jedno drugo. Ljubiti jedno drugo znači darovati vrijeme i ostalo jedno drugome.
d) Smilovanje: To znači da smo spremni podnositi pogreške i slabosti jedno drugoga.
3. Na posljetku čitamo: „zaručit ću te u vjernosti (istini)“. Vjernost znači stajati jedno uz drugo čak i onda kad drugi čini pogreške. Danas se mnogi ne žele zaručiti ili oženiti jer se boje izgubiti svoju neovisnost.
Zaruke se mogu raskinuti. U Mateju 1,19 vidimo da je Josip namjeravao raskinuti zaruke s Marijom („namjeravao ju je potajno otpustiti“). Zaruke možemo raskinuti samo ako smo shvatili da one nisu po Božjoj volji. Ne možemo ih raskinuti samo zato jer smo odjednom otkrili pogreške i slabosti kod drugog!
U Mateju 1,18 vidimo da se muškarac i žena kad su zaručeni ne trebaju sjedinjavati spolnim odnosom. Zapisano je: „prije nego su se sastali“. U 2. Korinćanima 11,2 nalazimo izraz „čedna djevica“. To je vrlo star izraz, ali ono što on opisuje nije zastarjelo! Muškarac i žena koji se ne sjedinjuju ostaju „čedni“ (ili „čisti“). Kad zaručeni par ima spolne odnose, to je ozbiljan grijeh!
Vrijeme zaruka je vrijeme boljeg upoznavanja jedno drugoga. No treba voditi računa o duljini vremena zaruka. Nije dobro ako je ono prekratko (to bi moglo izazvati šok kod žene), a nije dobro ni ako je predugo. Gospodin će ti objaviti svoju volju o tome ako ga to zatražiš.
2. Brak
Što je brak? Vratimo se natrag na stvaranje. Bog je stvorio i muškarca i ženu (to je stvaralačka sila Božja!). Oboje su pred Bogom jednaka bića (Postanak 1). No u Postanku 2 vidimo da je Bog „oblikovao“ čovjeka od praha zemaljskoga. Čovjek je postao živa duša. U 22. retku vidimo da je Bog „načinio“ ženu. Stoga je Bog stvorio muškarca i ženu različitima: jedan je „oblikovan“, a drugi je „načinjen“. Tu vidimo Božju mudrost pri stvaranju čovjeka. Psalam 139,13 odnosi se na MUŠKARCA. Bog je ne samo Adama, nego i svakog muškarca, oblikovao po svojoj mudrosti. A ŽENU je Bog načinio (Evu i svaku drugu ženu) kao divnu ženu, prema Psalmu 139,14: „jer sam načinjen strahovito čudesno“. Tako je Bog stvorio i muškarca i ženu jednakima (to jest jednako vrijednima), ali ih je stvorio različitima. Zašto? S namjerom da ih poveže u braku.
Brak uključuje duh, dušu i tijelo.
1. Duh nas dovodi u dodir s Bogom (s Božjim Duhom). Tako možemo znati što je Božja volja za nas.
2. Duša je mjesto naše ljubavi, naklonosti i osjećaja jednog prema drugome.
3. Tijelo služi za tjelesno sjedinjenje u braku (i samo u braku!). Ono što je Bog sastavio, nijedan čovjek neka ne rastavlja. Svaki brak je sastavio Bog. Na dan vjenčanja Bog ujedinjuje dvoje za čitav život.
Što je vjenčanje?
U Postanku 29,21-23 čitamo o Jakovu i Lei. Tamo vidimo dva načela za vjenčanje. To je:
a) javna objava da dvije osobe stupaju u brak (načinili su gozbu) – 22. redak;
b) sjedinjenje nakon te objave („on uđe k njoj“) – 23. redak; to se dogodilo tek poslije vjenčanja!
Brak je obvezujući za sav život. Ono što je Bog spojio, čovjek neka ne razdvaja! Ta misao danas nije više omiljena. Danas se govori o partneru za samo određeno vrijeme života. To je potpuno protivno Božjoj riječi, iako je vrlo uobičajeno u naše doba. Bog vrlo određeno upozorava protiv preljuba: Matej 19,9-10. To je vrlo ozbiljan grijeh! Bog kaže: „Ja mrzim otpuštanje!“ (Malahija 2,16).
3. Bračni život
Bračni život u praksi: 1. Petrova 3,1-7. Najprije su naslovljene „žene“: „Vi, žene“! Najprije trebate biti svjesne da ste žene! To je vrlo važno. Žene trebaju biti podložne svojim muževima. Biti podložna ne znači da trebaš biti poslušna poput psa! Šovinizam (koji uzvisuje muškarca) i emancipacija (izjednačavanje muškarca i žene) jednako su pogrešni. Žene trebaju zauzeti položaj u podložnosti svojim muževima. Gospodin Isus je pravi primjer. On je bio podložan svojim roditeljima. Kao čovjek je bio podložan Bogu. Podložnost je načelo ozdravljenja, kao što je i pobuna načelo uništenja. Istinska podložnost može ozdraviti brak, dok duh pobune može brak potpuno uništiti. Moramo shvatiti da je svaki muškarac drugačiji. Žene trebaju biti spremne prihvatiti svoje vlastite muževe. Upozorio bih vas da ne uspoređujete svoje supružnike s drugima. Čak i ako imate teškoga muža, kao žena možete više postići svojim pobožnim životom negoli s mnogim bezbožnim riječima. Život u strahu Gospodnjem i čistoći može proizvesti čuda. Žene se trebaju ukrašavati, ali njihov ukras treba biti unutarnji, a ne vanjski kao kod nevjernikâ. „Ukras blagog i tihog duha, što je dragocjeno pred Bogom“ (4. redak). Petar ne misli na ženu koja je „blaga“ (krotka) po naravi, nego na rod koji je Duh Božji proizveo u ženi. (Galaćanima 5,22: blagost je plod Duha). Zatim se poziva na Stari zavjet, gdje nalazimo mnoge divne primjere:
a) Ana: Ona je sve rekla Bogu, i dobila je pomoć odozgo. Bog je bio njezina pomoć.
b) Abigajila: Bila je mudra i nije sve rekla svome mužu, nego je sve prepustila Bogu. Ona je znala granice do kojih može ići. Bog je pomoćnik, i on određuje granice našeg ponašanja.
c) Sara: Rekla je u svome srcu: Abrahame, ti si moj gospodar. Bila je poslušna svome mužu.
Te i mnoge druge svete žene uključile su Boga u svoje okolnosti. Bog je pomoćnik i onaj koji određuje naše obveze za ponašanje u svakoj okolnosti.
Naposljetku, u 7. retku vidimo muževe. „Isto tako i vi muževi“! Naslov je vrlo kratak, ali vrlo značajan. Prije svega: budi muškarac! Nemoj izmicati svojim odgovornostima, niti ih prebacivati na svoju ženu. Muževima nije rečeno da „drže svoje žene u podložnosti“! Ali im je rečeno da ih ljube, poštuju i žive s njima. Muževi bi trebali, koliko god je to moguće, biti sa svojim ženama. Zbog posljedica grijeha koji je ušao u svijet, muževi ne mogu više biti sa svojim ženama toliko koliko bi željeli. Ali trebaju nastojati biti s njima koliko god mogu. Trebamo nastojati otkriti njihove želje i čežnje, s namjerom da ih ispunimo. No ne možemo uvijek ispuniti svaku želju, primjerice, „daj mi djecu!“ To ne možemo učiniti. Izraz „on ju pozna“ znači da su se tjelesno sjedinili. On treba živjeti s njom u spoznaji.
Od svojih žena ne možemo očekivati previše; jer one su žene, a ne muškarci! Ne možemo ući u sve osjećaje žene. Drugačiji smo od njih. Ali trebamo im ukazivati čast. Čak i ako ne razumijemo potpuno sve njihove osjećaje i postupke, moramo ih poštivati, a ne prezirati! Važno je da svojoj ženi dadeš prvo mjesto u braku (ispred svoje djece).
Oboje, i muškarca i ženu, stvorio je Bog na svoju sliku, i zato su jednaki pred Bogom. To ne smijemo nikada zaboraviti. Ali je isto tako istina da nas je Bog stvorio različitima, i zato, muškarci: Budite muškarci! A vi žene: Budite žene! Ostanite pri tome! Svatko tko ostane u svojoj ulozi bit će blagoslovljen od Boga.
Hansruedi Graf
Komentari Biblije 