Abraham i Sodoma

Postanak 18,17-33

Abraham je bio upoznat s Božjim mislima i nakanama u pogledu Sodome. Premda on osobno nije imao ništa s njom, bio je toliko blizak Gospodinu da je upoznat s Njegovim naumom u pogledu nje. Način na koji možemo saznati Božje nakane sa sadašnjim zlim svijetom nije to da budemo umiješani u svijet, u njegove sheme i špekulacije, nego da budemo potpuno odvojeni od njega. Što bliskije hodimo s Bogom i što smo više pokorni Njegovoj riječi, imat ćemo veću spoznaju o tome što On misli o svemu. Ne moram stalno čitati i proučavati novine kako bih saznao što će biti s ovim svijetom. Božja riječ otkriva mi sve što želim znati. Na njezinim čistim i posvećujućim stranicama saznajem sve o karakteru, tijeku i sudbini svijeta; ako pak želim novosti primati od svjetovnih ljudi, mogu očekivati da će njih đavao iskoristiti da mi baci prašinu u oči.

Da je Abraham posjetio Sodomu kako bi dobio neke važne podatke o njoj, da je upitao neke od vodećih pametnih ljudi u Sodomi što oni misle o stanju u gradu i o njegovoj budućnosti, kakav bi odgovor dobio? Bez sumnje, oni bi nastojali skrenuti njegovu pozornost na svoje programe u poljodjelstvu i arhitekturi, kao i na goleme izvore prirodnih bogatstava svoje zemlje. Predočili bi mu prizor golemog mnoštva koje je kupovalo i prodavalo, gradilo i sadilo, jelo i pilo, ženilo se i udavalo. O osudi, nema sumnje, nikada ne bi ni sanjali; ako pak bi bilo tko tako nešto spomenuo, posprdno bi ga ismijali. Stoga je jasno da Sodoma nije bila mjesto na kojem se moglo saznati išta o njezinu svršetku. Mjesto na kojem je “Abraham stajao pred Gospodinom” pružalo je jedinu ispravnu točku s koje se moglo sve sagledati. Tamo je on mogao stajati iznad gustih magli i sumaglicâ koje su se nadvile nad obzorjem Sodome. Tamo, u jasnoći i smirenosti Božje prisutnosti, mogao je sve razumjeti. A kako se okoristio svojom spoznajom i svojim uzvišenim položajem? Čime je bio zabavljen u Božjoj prisutnosti?

Odgovor na ta pitanja vodi nas do osobite povlastice koju je naš praotac uživao u ovom poglavlju, naime, zastupanje drugih pred Gospodinom. On je mogao moliti za one koji su se upleli u okaljanost Sodome te su bili u opasnosti da potpadnu pod osudu koja će je snaći. To je bila blagoslovljena i sveta korist njegova položaja bliskosti s Bogom. I uvijek je tako. Duša koja se može „približiti Bogu“ u sigurnosti vjere, kojoj su savjest i srce savršeno spokojni, koja je u stanju počivati u Bogu što se tiče prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, bit će sposobna i voljna zastupati druge u molitvi. Čovjek koji se odjenuo u „svu bojnu opremu Božju“ moći će moliti „za sve svete“. – Kakav li je to samo prikaz zastupanja našeg Velikog svećenika, koji je prodro kroz nebesa! (Hebrejima 4,14). – Kakav samo beskrajni spokoj uživa On u svim Božjim naumima! – Kako li on svjesno uživa svoju prihvaćenost ustoličen usred sjaja Veličanstva na nebesima! – I s kakvom se djelotvornošću zauzima pred tim Veličanstvom za one koji se muče usred nečistoća ovoga svijeta! – Kako li su sretni, neopisivo sretni, oni koji su predmetom tog nadmoćnog zastupanja! – Odjedanput su sretni i sigurni. Kad bismo samo imali srca da uđemo u sva ta srca uvećana osobnim druženjem s Bogom, kako bismo poprimili nešto više od beskrajne punine Njegove milosti, i primjerenosti Njegova bogatstva, za sve svoje potrebe.

Koliko god je Abrahamovo zastupanje bilo blagoslovljeno, ipak u tom biblijskom tekstu vidimo da je ono bilo ograničeno, jer je zastupnik bio samo čovjek . Ono nije zadovoljavalo sve potrebe. Rekao je: „Još bih samo jednom progovorio“ (Post 18,32), a onda nakratko zastao, kao da se bojao da je iznio zahtjev prevelik za riznicu beskonačne milosti, ili pak zaboravio na to da ček vjere nikada neće biti omalovažen u Božjoj banci. Nije on bio ograničen u Bogu. – Nipošto. Bog je imao obilje milosti i strpljenja kako bi saslušao svog dragog slugu, bilo da je ovaj nastavio moliti za troje ili za samo jedno. No sluga je bio ograničen. Bojeći se da ne prekorači svoj račun, prestao je tražiti – a Bog je prestao davati. Ali nije tako s našim blagoslovljenim Zastupnikom. Za njega se može reći: „Stoga i može potpuno spašavati … on uvijek živi da ih zastupa“ (Hebrejima 7,25). – O, kad bi naša srca prianjala uza Nj u svim našim potrebama, slabostima i borbama!

C. H. Mackintosh