Elizej i Ilija – mladi i stari

“On (Ilija) će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima” (Malahija 4,6).

Tako će budući prorok, koji je u Malahijinoj knjizi nazvan Ilija, pripremiti ljude za dolazak Isusa Krista kao Kralja i Vladara. Mi kršćani, koji vjerujemo u Gospodina Isusa, tada nećemo više biti na Zemlji, nego na Nebu kod Gospodina Isusa. No to nipošto ne znači da nam taj redak ništa ne govori. Naprotiv!

Sukob generacijâ

Jedno istraživanje pokazalo je da polovica mladeži u dobi između petnaest i dvadeset godina smatra kako će u budućnosti mladi i stari sve teže podnositi jedni druge. Postotak onih između dvadeset i trideset godina koji misle to isto još je veći. Političari smatraju da budućnost odnosâ između različitih generacija nije baš najsjajnija. Trebalo bi nekako premostiti sve veći jaz što postoji između mladih i starih.

No tko bi u tome mogao poslužiti kao uzor, ako ne istinski kršćani? Na žalost, i mi moramo priznati da među mladim i starim vjernicima također postoji jaz, nerazumijevanje i zavist. Malahija u svom četvrtom poglavlju jasno pokazuje da je odgovornost za to ponajprije kod starijih, jer bi oni već odavno trebali poznavati Gospodinove putove i namisli. To pak ne znači da su mladi izuzeti od odgovornosti da doprinesu zajedničkom i plodonosnijem suživotu.

Elizej i Ilija – jednako razmišljanje u služenju

Zadivljujući je opis Elizeja “koji je lijevao vodu na Ilijine ruke” (2 Kr 3,11). Elizej, koji će kasnije izvoditi veličanstvena čudesa, nije smatrao bezvrijednim to što je posluživao Iliju obavljajući posao koji su inače radili robovi. Lijevao mu je vodu na izmorene ruke kako bi ga osvježio. Kad bismo mi imali tako ponizan stav, bilo bi manje teškoća između starih i mladih. Postaje Elizejevog i Ilijinog zajedničkog puta, prije negoli je Ilija u vihoru bio uznesen na nebo (2. Kr 2,1-14), ukazuju nam na duhovne preduvjete i daju nam poticaje za takav suživot.

Gilgal

Početna točka zajedničkog puta Elizeja i Ilije bio je Gilgal. Tamo je nekoć bio obrezan izraelski narod (Još 4,19; 5,2-9). U Kološanima 2,11.12 u pogledu toga piše: “U njemu (Kristu) ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – odlaganjem tijela putenih grijeha – obrezanjem Kristovim: suukopani s njime u krštenju …” Obrezanje Izraelovih muškaraca slikovito govori o tome da je sav naš stari čovjek razapet i ukopan zajedno s Kristom. On jest i ostaje potpuno neupotrebljiv za Gospodina.

Ta spoznaja preduvjet je za sretan suživot i suradnju mladih i starih vjernika. Svukli smo starog čovjeka čija su obilježja gnjev, ljutnja, zloba, huljenje, prostote, laži, nečistoća, pohlepa, zla požuda i slično. On je mrtav! Na nama je da to praktično ostvarujemo.

Betel

Betel je druga postaja njihovog putovanja. Poznat nam je još iz Jakovljevog životopisa. Prenoćio je na tom mjestu nakon što je pobjegao od Ezava, kojemu je bio oteo pravo prvorodstva.

a) Tamo ga je Bog susreo u svom milosrđu i podario mu dalekosežna obećanja. Bog se na tome mjestu bio objavio Jakovu.

b) Na tom mjestu je i Jakov susreo Boga: “Uistinu je Gospodin na ovom mjestu, a ja to nisam znao!” (Post 28,16). Taj susret s Bogom doveo je do toga da je Jakov to mjesto prozvao Betel, što znači “Kuća Božja”.

Oba ta doživljaja su važna. Potrebno nam je da nas Bog susretne, ali i mi moramo susresti Boga. To bi na prvi pogled moglo izgledati kao jedno te isto, ali nam ipak pokazuje dva različita vida. U jednom smo pasivni, dok smo u drugom aktivni. Potrebno nam je Gospodinovo otkrivenje, a potrebno je i da tražimo Gospodina. Tko svakodnevno – primjerice, putem jutarnjeg čitanja Biblije – dobije osobitu poruku od Gospodina, po Njegovoj će milosti biti u stanju i živjeti prema primljenoj poruci.

No i mi trebamo susresti Njega i govoriti mu. Jedino je tako moguće komunicirati. To, primjerice, doživljavamo putem molitve koja je popraćena čitanjem Riječi. Tada ćemo biti u stanju slijediti Krista i izvršavati Njegove namisli. Tada će mladi vjernici biti spremni dati prednost starijima, a stariji će se osjetiti primoranim da mlađima pruže svu potporu.

Jerihon

Slijedeće mjesto u koje su stigli Ilija i Elizej bio je Jerihon. Bio je to prvi grad koji su Izraelci pobjedonosno zauzeli nakon što su ušli u Kanaan (Jošua 6). Jerihon je bio utvrđen visokim zidinama i, ljudski rečeno, neosvojiv. Jerihon je slikovit prikaz Sotonine snage, koju on ne očituje samo u nevjernicima na Zemlji, nego čak i na nebu. Jesmo li u svom osobnom životu već zauzeli Jerihon? Pod time se ne podrazumijeva naše obraćenje, nego svladavanje Sotonine snage u našem duhovnom životu, kojemu đavao želi nauditi. On nam želi utjerati u kosti strah od budućnosti, želi nam oduzeti sigurnost spasenja te razoriti naše povjerenje u Božju vjernost i milost. Također će nas neprestance uvjeravati da za svoj duhovni život ne trebamo starije vjernike. Njihove pak će nam pogreške prikazivati vrlo uočljivo.

S Jerihonom je povezana još jedna misao. Jošua je prokleo onoga tko bi opet sagradio Jerihon: “Proklet bio pred Gospodinom čovjek koji podigne i izgradi ovaj grad Jerihon! Temelj će mu položiti na svom prvencu, a na svom najmlađem sinu postaviti mu vrata” (Još 6,26). To se i dogodilo neposredno prije Ilijinog prvog javnog nastupa (1 Kr 16,34). Stoga Ilijin i Elizejev put nije vodio preko ruševina, nego kroz civilizirani grad. Iz toga možemo naučiti da se lekciju “Jerihon” ne može naučiti jednom za svagda. Moramo neprestance paziti da se “naš Jerihon” ne bi opet pojavio iz ruševina.

Jordan

Na posljetku su Ilija i Elizej prošli kroz korito rijeke Jordan. Jordan često označuje rijeku smrti. To je, s jedne strane, zbog toga što se Jordan ulijeva u Mrtvo more te je tako doslovce povezan sa smrću, jer u Mrtvome moru zbog velikog sadržaja soli nema života. S druge strane pak Jordan slikovito prikazuje smrt vjernika s Gospodinom Isusom. To je vidljivo iz iskustava izraelskog naroda. Narod je morao prijeći preko Jordana kako bi došao u zemlju Kanaan. Bog je pritom učinio čudo tijekom kojega se voda zaustavila (Još 3,16). Tako je sav narod mogao prijeći kroz korito rijeke te ući u kanaansku zemlju na drugoj strani Jordana. U “uobičajenom slučaju” bi se sav narod bio utopio – to jest “umro” – ako bi prolazio kroz Jordan pod “uobičajenim” okolnostima. No Bog im je čudom priskrbio spasenje.

Tako je i s vjernicima u sadašnje doba. Svatko tko želi uživati u duhovnim blagoslovima kao što su vječni život, oproštenje, posjedovanje Svetoga Duha i ostalo, mora u svom životu primijeniti Kristovu smrt. S obzirom na to da je Krist već umro, vjernik ne umire tjelesno, nego je Kristova smrt ujedno i njegova smrt. Prema Kološanima 2,12 mi smo suukopani s Kristom. “Ako ste dakle umrli s Kristom počelima svijeta …” (Kol 2,20). To bi trebalo biti obilježje nas vjernika.

Ovu lekciju treba osobito naučiti u pogledu našeg međusobnog ophođenja u suživotu mladih i starih. Svaki vjernik ima svoje slabosti. Nalazimo ih čak i kod apostolâ Petra i Pavla. Koliko više bismo tada mi trebali biti svjesni svojih pogrešaka i slabosti te priznati da vlastitim grijesima otežavamo život drugima. No i nama se ponekad dogodi da se suočimo s pogreškama drugih. Kako onda postupamo? Osobito, kako postupamo kad je riječ o starijim vjernicima?

U Filipljanima 2,3 pisano je: “U poniznosti jedan drugoga smatrajte višim od sebe.” To će biti moguće samo ako u drugome vidimo onoga koga Gospodin ljubi, a u sebi one koji, naprotiv, slabo ostvaruju onaj veličanstveni položaj koji nam je Gospodin priskrbio svojom smrću.

Ilija i Elizej su išli “suprotnim” putem

Promatrajući te dionice kojima su išla dva proroka, utvrdit ćemo da su Ilija i Elizej išli suprotno od smjera kojim je išao izraelski narod: oni su izišli iz kanaanske zemlje prešavši Jordan. Uvijek je korisno osvrnuti se unatrag, na postaje u životu vjere koje smo već prošli. To ima dvostruko značenje za nas.

Dobro je podsjetiti se na korake u životu vjere, koje smo učinili u prošlosti, i to nipošto ne mora značiti vraćanje unatrag u životu vjere. Dobro je uvidjeti njihovo pravo značenje te zahvaliti Gospodinu za duhovni rast. Tada ćemo moći pomoći i drugima koji trebaju učiniti takve korake.

Pored toga je korisno provjeriti svoje “trenutno stanje” na tim životnim postajama. Provodimo li još uvijek u svome životu lekcije koje smo nekoć naučili? Dok su Elizej i Ilija prolazili kroz Gilgal, Betel i Jerihon, u njima se nije vidjelo ništa od nekadašnje Božje ljepote i Božjih misli. Ne samo da je Jerihon opet bio sagrađen, nego su i Gilgal i Betel “procvali”; ali ne za Gospodina, nego za idolopoklonstvo (Hoš 9,15; Am 4,4).

Ilija uznesen

Na poslijetku je Elizej, kako bi mogao biti djelotvoran za Gospodina u Ilijinoj snazi, morao vidjeti Ilijino uznesenje. Ilijino uznesenje ukazuje nam na uskrslog i uznesenog Gospodina Isusa Krista. Da bismo živjeli u Njegovoj snazi, moramo ga vidjeti kao proslavljenog Čovjeka na Nebu. Ako gledamo na Njega, naše će slabosti izgubiti na težini i djelovati ćemo u Njegovoj snazi. Tada ćemo biti pravi svjedoci za Krista.