Proučavanje proroštva

Posted by

1. Zašto proučavamo proroštvo?

Proroštvo zauzima važno mjesto u Božjoj riječi. Od trideset devet knjiga Staroga zavjeta sedamnaest njih je proročko, a gotovo sve ostale sadrže mnoge odjeljke koji se odnose na proroštvo. I u Novome zavjetu nalaze se mnogi odjeljci proročkog sadržaja, kako u evanđeljima tako i u poslanicama, a posljednja knjiga, Otkrivenje, je u potpunosti proročka. To nam pokazuje važnost proročke riječi i nužnost da joj posvetimo potpunu pozornost. Doista, „sve Pismo je od Boga nadahnuto i korisno je za nauk, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti: da čovjek Božji bude savršen, posve opremljen za svako dobro djelo“ (2 Tim 3,16-17). Isto tako opomenuti smo da na proročku riječ pazimo „kao na svjetiljku koja svijetli na mračnome mjestu“ (2 Pet 1,19).

Čuvajmo se, dakle, zapostavljanja proroštva. Budući da nam je Bog otkrio svoje naume u pogledu budućnosti svojeg nebeskog naroda (Crkva) i svojeg zemaljskog naroda (Izrael), kao i u pogledu svijeta (narodi), proučavanje Pisama u kojima su oni zapisani trebali bismo smatrati svojom dužnošću i povlasticom. Time ćemo dobiti bogat blagoslov za sebe same, jer glavni predmet proroštva je sâm Krist, koga nam Bog neprestano predočuje u svojoj Riječi. Petar svjedoči da je Kristov Duh bio u prorocima i upućivao ih na to da svjedoče „o Kristovim patnjama i slavama koje će uslijediti“ (1 Pet 1,11). Kako bi nas priopćenja o budućim očitovanjima Božje snage, koja će se pokazati kada Bog pošalje svojega Sina da sudi svojim neprijateljima i uspostavi svoju slavnu vladavinu, mogla ostaviti ravnodušnima?

Za one koji pripadaju Gospodinu nema ničeg ljepšeg od iščekivanja povratka Onoga koji je svoj život dao za njih i obećao da će uskoro doći te ih uzeti k sebi, kako bi zauvijek bili s Njim. Njegov dolazak neće značiti samo svršetak naših kušnja, koje su udio svakog Božjeg djeteta ovdje na Zemlji, nego će to, prvenstveno, biti trenutak kada ćemo napokon svojim očima vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti (Iza 33,17). Izmijenjeni u Njegov lik, zaodjenuti tijelom koje je jednako Njegovom slavnom tijelu i sjedinjeni sa svim sretnim otkupljenicima, s neopisivom radošću prinosit ćemo svoje hvale Bogu. A nakon Jaganjčeve svadbe ćemo i vladati s Njim, „kada se on u onaj dan dođe proslaviti u svojim svetima i izazvati divljenje u svima koji vjeruju“ (2 Sol 1,10).

Ta nada doista može obradovati naša srca i odvojiti ih od onoga što pripada ovome svijetu, kako bismo sve stvarnije iščekivali „grad s temeljima, kojemu je tvorac i graditelj Bog“ (Heb 11,10). Proučavanje proroštva ima, dakle, praktičnu vrijednost za vjernika, jer ga vodi do toga da se odvoji od svijeta, da podigne svoje oči i zajedno s onima koji ga iščekuju uzvikne: „Amen, dođi, Gospodine Isuse!“  (Otk 22,20).

Nadalje, Božja riječ sadrži dragocjena obećanja za one kojima je na srcu da uz pomoć Svetoga Duha razmišljaju o proroštvu. Tako nam u Otkrivenju 1,3 veli: „Blagoslovljen je onaj tko čita i oni koji slušaju riječi ovoga proroštva.“ Sam Gospodin svojim učenicima svjedoči: „Blagoslovljene su one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju“ (Lk 12,37). Naposljetku, apostol Pavao na svršetku svojeg života, nedugo prije svoje mučeničke smrti, u svojem posljednjem pismu piše: „Vrijeme moga odlaska je prispjelo. Dobar boj sam vojevao, utrku sam svoju dovršio, vjeru sačuvao: stoga mi je pripravljen vijenac pravednosti, koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedan sudac; i ne samo meni, nego svima onima koji ljube njegov dolazak (2 Tim 4,6-8).

Zar ne želimo i mi upoznati tu sreću o kojoj govore ovi odjeljci i primiti vijenac pravednosti što je obećan onima koji vjerno iščekuju Gospodina?

2. Kako trebamo proučavati proroštvo?

Kada se želimo baviti proučavanjem objava koje nam je Bog dao u pogledu budućnosti Njegova naroda i ostalih naroda, moramo stalno tražiti vodstvo i pouku Svetoga Duha. Taj uvjet, uostalom, vrijedi i za proučavanje svake biblijske istine. Samo nam Sveti Duh može dati razumijevanje Pisma i učiniti ga korisnim našim dušama. Jedino tako ćemo biti sačuvani od mudrovanja ljudskog duha. Budući da je Krist središte proroštva, prvenstveno želimo u njemu otkriti Njegovu osobu i promatrati je. Promatranje Njegove slavne osobe najbolje je sredstvo da budemo sačuvani od puke znatiželje.

Apostol Petar veli da „ni jedno proroštvo Pisma nije stvar samovoljnog tumačenja (2 Pet 1,20). To znači da se kod proučavanja proročke riječi mora paziti na to da je se ne odvoji od ukupnosti Božjih misli, koje se sve odnose na Krista. Proroštvo je, dakle, dio one čudesne cjeline koja nam je dana u Božjoj riječi. Da bismo mogli razumjeti Božje misli o nekom osobitom predmetu, trebamo ga uvijek povezati s onim odjeljcima u kojima se također govori o tom istom predmetu, kako bismo ispravno shvatili temeljnu istinu koju nam Duh želi priopćiti. To će nas potaknuti da istražujemo kako je neka istina predočena u drugim knjigama Božje riječi, gdje je možda rasvijetljena s nekog drugog gledišta, ali bez proturječja. Za objašnjenje razlika koje se mogu naći u proroštvima Starog zavjeta, evanđeljima, poslanicama i Otkrivenju često se upotrebljava stari, dobro poznat primjer: Planinari su često znali primijetiti da im se, dok su promatrali izdaleka, činilo da dva vrhunca pripadaju jednom planinskom lancu. No kad su došli bliže vidjeli su da su ti vrhunci odvojeni dubokom dolinom i udaljeni više kilometara jedan od drugoga. Kada su pak išli dalje otkrili su i druge masive, za koje dok su stajali u podnožju prvog planinskog lanca nisu ni mislili da postoje. Upravo nam tako proroci Starog zavjeta često predočuju proročku istinu, ali ne govore o slijedu pojedinih dionica. Novi zavjet pak rasvjetljuje mnogostruke vidove: to je još uvijek ista panorama, ali promatrana izbliza, tako da se sada mogu jasnije razlikovati pojedini dijelovi koji su se ranije činili zbunjujućim. To objašnjava i teškoću koju ponekad imamo kod utvrđivanja vremenskog redoslijeda nekih proročkih činjenica.

Uostalom, moramo se podsjetiti da je proročka riječ „svjetiljka koja svijetli na mračnome mjestu, sve dok ne svane dan i zvijezda Danica uzađe u vašim srcima“ (2 Pet 1,19). Ta svjetiljka, koja obasjava noć, daje nam upravo onoliko svjetla koliko nam je potrebno, ali ona nije sunce, koje potpuno uklanja tamu. Postoje neke objave koje ne možemo objasniti. Prorokujemo djelomično, jer znamo samo djelomično (1 Kor 13,9), ali uskoro će u nama u pogledu svega zasjati potpuno svjetlo i bit će ukinuto „ovo što je djelomično“. Tada ćemo spoznati kao što smo i sâmi spoznati (rd. 12).

U očekivanju tog slavnog dana zadovoljit ćemo se poniznim razmišljanjem o onome što nam je Bog u svojoj milosti htio objaviti o svojim slavnim naumima, moleći ga za pomoć Duha, koji „sve istražuje: jest, dubine Božje“ (l Kor 2,10).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s