Gotovo četvrtina Biblije bila je proroštvo u onom trenutku kad je pisana. Proroštvo je Božji predzapis povijesti i zbog toga je jednako vjerodostojno kao i povijest. Sve što se dosad ispunilo od onoga što je bilo prorečeno, ispunilo se doslovno i točno. Stoga je razumno, ali i Bogu na čast, zaključiti da će se i dosad neispunjeno proročanstvo ispuniti s jednakom točnošću i vjernošću koja, uostalom, obilježava sva Njegova djela do ovog trenutka.
Sljedeći događaj koji se prema biblijskom proroštvu mora ispuniti je Kristov dolazak za njegove svete. Tu je uključena i Crkva, ali i svi vjernici koji su umrli od početka čovječanstva do tog trenutka. Kristov dolazak za njegove svete treba razlikovati od njegovog dolaska s Njegovim svetima: Kod dolaska po svoje svete Krist će sići u zrak da bi tamo primio svete koji će biti podignuti sa Zemlje kako bi se tamo susreli s njim; kod dolaska sa svojim svetima Krist će sići na Zemlju zajedno s njima (Zah 14,4-7), kako bi sjeo na Davidovo prijestolje (Lk 1,32). Kristov prorečeni dolazak za njegove svete mora prethoditi Njegovu dolasku s njima, jer da bi došao s njima, oni moraju najprije doći k njemu (2 Sol 2,1: „k njemu“; Kol 3,4: „s njim u slavi). Ta dva događaja su, vjerojatno, odvojena samo kratkim vremenskim razdobljem, mada će se u tome razdoblju odigrati mnogo toga što će promijeniti svijet (2 Sol 2,3.4; Otk 4,1-19,10). Ta dva događaja nisu ni u kakvom međusobnom odnosu. Jedan je bio prorečen davno, u Starom zavjetu, a drugi je tajna (1 Kor 15,51). Značenje riječi „tajna“ u Pismu nalazimo u Ponovljenom zakonu 29,29 i Mateju 13,35: To je nešto što ranije nije bilo objavljeno, ali postat će shvatljivo kad bude božanski razjašnjeno. Možda će se netko upitati zašto je Kristov dolazak za njegove tajna, a dolazak s njima nije? Zato što je to istina koja se odnosi na Crkvu, a Crkva je tajna koja nije bila objavljena u Starom zavjetu. Kristov dolazak s njegovima, naprotiv, nije tajna (Ps2,1-9; Ps 24,1-10; Ps 50,1-5; Iza 11,10; Dan 7,13.14; Jer 23,5.6; Ezek 37,21.22; Zah 2,10-12).
Kristov dolazak za njegove svete nije nauk Starog zavjeta. To nije bilo objavljeno u Starom zavjetu. Isto tako Kristov dolazak za svete nema nikakvog značaja za nevjernike (nikakvog učinka). No Božje dijete bi taj događaj trebalo iščekivati (1 Sol 1,9.10; Fil 3,20; Tit 2,11-14) i ljubiti (2 Tim 4,8). Za Božju djecu će taj događaj značiti velike promjene. Prema 1. Solunjanima 4,13-18 tada će se dogoditi sljedeće:
– mrtvi u Kristu uskrsnut će
– živući vjernici (sveti) će zajedno s uskrslim mrtvima biti podignuti u zrak u susret Gospodinu da budu zauvijek s njim.
Prema 1. Korinćanima 15,51-53 to će se zbiti:
– u treptaju oka
– o posljednjoj trubi
Iz Ivana 14,1-3 saznajemo:
– da će Gospodin svoje primiti k sebi na mjesto koje im je pripravio.
U Filipljanima 3,20.21 vidimo:
– da će on preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga poput svojeg slavnog tijela.
Prema 1 Kor 3,11-15, 1 Kor 4,5, 2 Tim 4,8 i 2 Kor 5,10
– njegovi sveti će se pojaviti pred Kristovim sudištem da prime nagrade za svoju službu.
Istina o tom događaju imat će trostruk učinak na kršćane:
1. nada koja daje utjehu (1 Sol 4,18)
2. nada koja čisti (1 Iv 1,1-3)
3. blažena nada (Iv 14,3; 1 Sol 4,17; 1 Iv 3,3)
Naposljetku, svaki kršćanin bi se trebao zapitati: kakav praktičan učinak ta istina ima na moj život?