John Wycliff

Posted by

Preteča Reformacije i prevoditelj Biblije

John Wycliff (Wiclif, Wyclif, Wicliffe) neprekidno se borio za istinu Božje riječi, i prvi je preveo Bibliju na engleski jezik. Iako je Wycliffov doprinos veoma značajan, on je u većini europskih zemalja slabo poznat. Zato želimo baciti pogled na život i djelo toga čovjeka. Pritom će u središtu biti njegov rad na prevođenju Biblije.

O prvim godinama Wycliffova života zna se vrlo malo. Rođen je između 1324. i 1330. godine u grofoviji Yorkshire u Engleskoj. Otprilike 1345. godine započeo je studirati na uglednom sveučilištu u Oxfordu. Filozofija, prirodne znanosti, matematika i, osobito, teologija bili su sastavni dio programa.

Dok je studirao u Oxfordu je zavladala kuga i odnijela tisuće života. Vjerojatno je u tim teškim danima upoznao i zavolio Isusa Krista kao svoga Spasitelja. Otada je njegov život pripadao velikom Učitelju.

Wycliff je završio studij na sveučilištu u Oxfordu s diplomom teologa. Kasnije je postao profesor na tome sveučilištu, a uz to je radio i kao župnik. Kao vjeran kršćanin marljivo je istraživao Božju riječ te je morao ustanoviti da mnogo toga u katoličkoj crkvi, kojoj je pripadao, nije u skladu s Biblijom.

Wycliff i rimokatolička crkva

Wycliff je počeo rano propovijedati i pisati protiv pogrešnih nauka i prâksa crkve. Odbacivao je, između ostalog, klanjanje slikama i molitve svecima; protivio se celibatu, zabrani ženidbe za svećenike, ispovijedanju grijeha svećeniku, i prodavanju oprosnica. Napao je autoritet tada vrlo moćnoga pape govoreći da crkva može živjeti i bez pape, jer je Krist jedina Glava crkve. U kasnijim godinama odbacio je nauk o transsupstancijaciji, to jest pretvorbi, kao nebiblijski (prema tom zlom nauku kruh se prigodom Gospodnje večere doslovce pretvara u Isusovo tijelo, a vino u Isusovu krv).

Također je oštro prekoravao prosjačenje redovnika, koji su obilazili zemlju kao putujući propovjednici. Oni su izmamljivali novac od ljudi i zavodili ih na stranputicu svojim maštovitim, nebiblijskim propovijedanjem. Kada su Wycliffa jednom upitali bi li mogao nekim navodom iz Pisma optužiti redovnike-prosjake, hladno je odgovorio: „Zaista, kažem vam, ne poznajem vas“ (Matej 25,12).

Wycliffovo neustrašivo propovijedanje nije ostalo bez odjeka. Redovnici i crkveni dostojanstvenici pružali su mu žestok otpor. Postao je ozloglašen i bio je nazvan svakojakim pogrdnim imenima. Jedan biskup nazvao ga je kugom, đavlovim djetetom, i pretečom i učenikom Antikrista. Njegovo naučavanje bilo je prijavljeno papi kao krivi nauk. Razlog zašto ni nakon svega toga Wycliff ipak nije bio isključen iz katoličke crkve i bačen u tamnicu treba vidjeti – barem prema onome što je općenito poznato – u tome što su ga štitili utjecajni ljudi. Jedan od njih bio je John Gaunt, vojvoda od Lancastera.

Godine 1382. William Courtenay, koji je 1381. godine postao nadbiskupom Canterburyja, sazvao je crkveni sabor u jednom dominikanskom samostanu u Londonu. Sabor je osudio dvadeset i četiri članka iz Wycliffovih djela proglasivši ih herezama (to jest naucima koji su u suprotnosti s naukom crkve). Nakon toga je Wycliff izbačen sa sveučilišta i protjeran iz Oxforda. Otada se John Wycliff posvetio svom najvažnijem poslu: prevođenju Biblije.

Wycliff i Biblija

U Wycliffovo doba u Engleskoj se mogla nabaviti Biblija samo na latinskom jeziku. Mnogi ljudi nisu razumjeli latinski. Pored toga je takozvanim laicima (onima koje crkva nije zaredila za svećenike) bilo zabranjeno čitati Sveto pismo. Kada su u 13. stoljeću neki dijelovi Biblije bile prevedeni na francuski jezik, papa Grgur IX. izdao je na koncilu u Toulousu (1229. godine) naredbu: „Zabranjujemo da se laicima dopusti posjedovanje knjiga Staroga i Novoga zavjeta … Najstrože im zabranjujemo posjedovanje navedenih knjiga na narodnom jeziku. Stanove, najbjednije kolibe i najskrovitija utočišta onih ljudi kod kojih se nađu takvi spisi, treba u potpunosti uništiti. Te ljude treba progoniti sve do šuma i spilja, a tko im pruži konačište očekuje ga stroga kazna.“

John Wycliff je bio katolički svećenik i mnogo je čitao latinsku Bibliju. Bio je potpuno uvjeren da je Biblija nepogrešiva Božja riječ, i isticao autoritet Biblije kao „neizmjerno viši“ negoli autoritet svih ostalih knjiga. Njegovi brojni spisi, od kojih je do danas malo sačuvano, puni su biblijskih navoda i uputa da Bibliju treba čitati marljivo i točno slijediti njezin nauk.

U njemu se začela želja da prevede Bibliju na engleski jezik, kako bi mnogi ljudi mogli čitati i razumjeti Božju riječ. Bio je razjaren time što je crkva zabranila prevođenje Biblije na narodni jezik. Na uobičajeno oštar način Wycliff se obrušio na to riječju i perom. Između ostaloga je napisao: „Jer tko može manje ljubiti Krista, tko će biti više proklet od Boga negoli onaj tko zabranjuje takav prijevod?“ I opet: „Zabranjivati laicima čitanje Pisma bogohulno je krivovjerstvo.“

Wycliff je s pravom pitao svoje protivnike: „Kako će kršćanin držati Gospodinove zapovijedi (Ivan 14,21) ako ih ne poznaje? Kako će dati obrazloženje svoje nade (1. Petrova 3,15) ako ne zna ništa o njoj? Zašto se Božja riječ ne bi smjela čitati na narodnom jeziku kada se na tom jeziku propovijeda ljudima (premda često nejasno i pogrešno)?“

Apsurdna i, zapravo, đavolska zabrana prevođenja Biblije najčešće se potkrepljivala time da „laici“ ne mogu razumjeti duboku Božju riječ, i da bi je samo izvrtali na vlastitu štetu. Trebali bi radije pustiti neka im je objašnjavaju svećenici. No Wycliff je uzvratio: „Treba li zabraniti hranu zbog toga što netko previše jede? Zar zbog toga što na početku čine pogreške, djecu nećemo naučiti čitati i pisati? Zar svećenik s latinskom Biblijom ne može jednako zabludjeti kao i ‘laik’ s engleskom? I zašto bi čitanje Biblije moglo odvesti u grijeh – nije li grijeh upravo posljedica toga što se ne čita Bibliju?“

U proljeće 1380. godine, a možda i ranije, Wycliff je započeo s prevođenjem Biblije. Pritom se nije oslanjao isključivo na samog sebe, nego su ga podupirali razni ljudi. Kod prevođenja Wycliff se nije mogao služiti ni hebrejskim ni grčkim izvornikom, jer nije poznavao te jezike. Kao temelj za svoj rad koristio je Vulgatu, rasprostranjeni latinski prijevod iz 4. stoljeća. Najprije je preveo evanđelja, a zatim i ostale dijelove Novoga zavjeta. Naposljetku je i Stari zavjet bio preveden na engleski jezik. U godini Wycliffove smrti, to jest 1384. godine, bilo je dovršeno prvo izdanje Biblije. Već četiri godine kasnije izdano je preuređeno izdanje1.

1 1850. godine je napokon prvo Wycliffovo izdanje, kao i preuređeno izdanje, objedinjeno i tiskano kao jedno djelo. Pritom su oba teksta postavljena usporedno jedan pored drugog. To djelo, kao i mnoga druga stara djela, nedavno je (djelomično) digitalizirano, i može se pronaći i skinuti na internetskoj stranici: http://www.archive.org/stream/holybiblecontain04wycluoft

Kada je Wycliffov prijevod bio dovršen još nije bio izumljen tiskarski stroj. Bibliju i njezine dijelove moralo se prepisivati ručno. To je, naravno, bio obiman posao za koji je trebalo i platiti odgovarajuću cijenu. Za kupnju Biblije bilo je potrebno izdvojiti više prosječnih mjesečnih plaća. No ipak je prijevod došao među ljude. Ni u jednoj europskoj zemlji u 14. i 15. stoljeću nije bila tako rasprostranjena Biblija na narodnom jeziku kao u Engleskoj. Godine 1810. Wycliffov prijevod napokon je i tiskan.

Mathew 8,27: Forsothe men wondreden, sayinge: What manere man is he this, for the wyndis and the see obeishen to hym? (Wycliffov prijevod iz 1384. godine)

Matthew 8,27: The man were amazed, and said, „What kind of a man is this, that even the winds and the sea obey Him?“ (New American Standard Bible, 1995. godine)

Matej 8,27: A ljudi su se divili govoreći: „Kakav je to čovjek da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?“ (Novi zavjet, prijevod Ivan Vrtarić, 2005. godine)

Wycliffova smrt

Wycliffov život protekao je onako kako je opisano u Izrekama 4,18: „Staza pravednih je kao sjajno svjetlo što sjaji sve više i više do dana savršenoga.“ Njegova vjera svijetlila je sve sjajnije, a prevođenje Biblije donijelo mu je u posljednjim godinama njegova života duboku radost i okrunilo njegov rad za Gospodina. John Wycliff umro je 31. 12. 1384. godine od posljedica moždanog udara. Plodonosan i blagoslovljen život bio je završen.

Otada su Wycliffovi prijatelji i pristalice širili ono što je on naučavao. Ti ljudi bili su nazvani Wycliffovci ili „ljudi s Biblijom“. Katolička crkva ih je proganjala. Neki su bili smaknuti. Neki su bili spaljeni skupa sa svojom voljenom Biblijom svezanom o vrat.

Na koncilu u Konstanzu (1415.-1418. godine)2 bila su osuđena Wycliffova naučavanja i bilo je izrečeno – što u Engleskoj još nije bio slučaj – formalno prokletstvo nad njim. Sâm papa je objavio da su Wycliffova naučavanja krivovjerja.

2 Taj koncil osudio je na smrt i Jana Husa. Jan Hus je čitao Wycliffove spise s velikim žarom i zanimanjem te je postao njegovim najvećim „učenikom“.

Naređeno je da se Wycliffove knjige spale. Ali spaliti su se morale ne samo njegove knjige, nego i njegove kosti. Zbog toga su 1428. godine Wycliffovi posmrtni ostaci iskopani iz groba i spaljeni. No to nije moglo spriječiti daljnje širenje Biblije.

Širenje Biblije danas

Biblija je danas širom rasprostranjena. U međuvremenu je bila prevedena na gotovo dvije tisuće i pet stotina jezika, pri čemu su ponekad bili prevedeni samo neki dijelovi Biblije. Onaj tko u Engleskoj, Njemačkoj, i u većini europskih zemalja želi imati Bibliju, može je dobiti po sasvim pristupačnoj cijeni i čitati je do mile volje. Pitanje je samo koristimo li redovito du divnu mogućnost. U proteklim stoljećima ljudi su mnogo ulagali u to da dobe Bibliju na svome jeziku. A mnogi ljudi ni danas još nemaju Bibliju na jeziku koji mogu razumjeti. Mi, srećom, imamo to blago, no pitanje je što činimo s njim?

Potresno je da mnogi ljudi ne pokazuju nikakvo zanimanje za Bibliju, koju mogu dobiti tako lako. Neki ljudi još nikada nisu čitali Bibliju. Ne bismo li našim suvremenicima trebali (još snažnije) ukazati na Božju riječ? Može se započeti s nečim sasvim malim, primjerice, dati im u ruku Evanđelje po Ivanu ili im ga ubaciti u poštanski sandučić.

Ovaj izlet u život Johna Wycliffa želim završiti s dva pitanja: Volimo li i čitamo li Sveto pismo? Dijelimo li i širimo li Božju riječ?

Gerrid Setzer

(Folge mir nach 2/2010)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s