Mladost – vrijeme donošenja odluka

Posted by

1.   Obraćenje

Obraćenje je najvažnija životna odluka, kako za muškarca tako i za ženu. Važno je da se mladi ljudi obrate, to jest da tu odluku donesu u mladosti (Propovjednik 12,1). U protivnom će njihov život biti „upropašten život“. Što je obraćenje? U Izaiji 55,7 vidimo da čovjek (muškarac i žena) mora shvatiti da je grešnik. To je prva najvažnija spoznaja do koje čovjek treba doći. Zatim dolazi trenutak preokreta: moramo napustiti put kojim idemo. Moramo vjerovati u Gospodina Isusa i u Njegovo djelo na križu. Moramo se okrenuti Gospodinu. Onda ćemo iskusiti da je Bog bogat milosrđem. Shvatit ćemo da je između Boga i nas sve uređeno – na osnovu Gospodinova djela. Ako to još nisi učinio, ili učinila, Bog te čeka!

U Ivanu 3,18 vidimo koje su posljedice za one koji ne povjeruju. Oni će susresti Gospodina Isusa kao svog suca, i bit će svu vječnost odvojeni od Boga!

2.   Osobni i zajednički put vjere

Obraćena osoba mora odlučiti o svom putu vjere (Luka14,25-27; 22,8-9). To uključuje dvije odluke:

a)  osobnu odluku o nasljedovanju Gospodina Isusa i želju da se bude sve sličniji Kristu. To je osobni put vjere. Apostol Petar se najprije obratio, a u Luki 5 odlučio je slijediti Gospodina (to su dva odvojena koraka). Kad dođeš Gospodinu Isusu i želiš ga slijediti dajući mu prvo mjesto u svom životu, iskusiti ćeš potpunu radost i imati ispunjen život u Kristu. No moramo biti spremni i nositi Njegovu sramotu i uzeti na sebe svoj križ;

b)  odluku o zajedničkom putu vjere. S kim ćemo se okupljati? Gdje ćemo se okupljati? U Luki 22,8-9 nalazimo dvije važne točke:

1. On ih je poslao! Gospodin želi da se okupljamo s drugim vjernicima.

2. Naše pitanje: Gospodine, gdje želiš da se okupljamo? Kojim putem trebamo ići? Gospodin će nas voditi svojim Svetim Duhom i Božjom riječju („čovjek koji nosi vrč s vodom“) na pravo mjesto okupljanja, ako ga za to iskreno zamolimo.

To su dvije važne istine koje nikada ne smijemo zaboraviti: trebamo se okupljati s drugim vjernicima, i trebamo se okupljati tamo gdje Gospodin želi.

3.   Izbor zanimanja (obrazovanja, posla)

Sa ovim se pitanjem mora suočiti svatko. U Knjizi Postanka 2 vidimo dva vida posla:

a)  15. redak: u svom poslu moramo se služiti rukama (obrađivanje i čuvanje)

b)  20. redak: u svom poslu moramo se služiti glavom – um (davanje imena svemu).

Često u poslu moramo kombinirati i glavu i ruke. No posao ipak nije lak. U Knjizi Postanka 3,19 piše da ćemo „u znoju lica svojega jesti kruh svoj“. To je posljedica grijeha koji je ušao u svijet.

U 1. Timoteju 6,9 vidimo koje su pogrešne pobude za naš posao:

a) želja da ostvarimo karijeru u svom životu; to nije ništa drugo doli oholost života;

b) želja da se obogatimo; pročitajte samo članke u novinama koji govore o gospodarstvu pa ćete vidjeti kamo može odvesti takva želja;

c) posao ne smije postati sav sadržaj i svrha našeg života; ako pak postane, onda guramo Krista van iz svog života; Pavao kaže: „Meni je živjeti – Krist!“ Krist mora biti glavni u našem životu.

U drugim odjeljcima Pisma vidimo neke važne razloge zbog kojih moramo raditi:

a) Prema 2. Solunjanima 3,12 moramo jesti svoj vlastiti kruh. To znači da ne smijemo postati ovisni  o drugima. Vjernik mora sebi omogućiti zarađivanje vlastitog kruha.

b) U Rimljanima 13,8 veli da ne smijemo biti ničiji dužnici. To znači da Gospodin ne želi da budemo dužnici ili da nismo u stanju platiti svoje račune.

c) Prema Efežanima 5 muževi trebaju zarađivati za svoje žene. To znači da će nas zbrinjavanje naše žene i djece stajati novca.

d) Pitanje posla odnosi se i na mlade žene: vidi 1. Timoteju 5,14 –  one se moraju brinuti za kućanstvo. To je ponekad veliko opterećenje i zahtijeva mnogo odricanja. No Gospodin će to cijeniti i blagoslovit će njihove obitelji.

e) U 2. Korinćanima 12,14 veli da nisu djeca ta koja se trebaju brinuti za roditelje, nego roditelji trebaju skupljati blago svojoj djeci.

f) U 1. Korinćanima 16,2 istaknuto je da trebamo raditi i zato da bismo mogli dati nešto za djelo Gospodnje (vrijeme i novac), razmjerno onome koliko je Bog svakome od nas dao. No ako smo potpuno zaokupljeni poslom, onda nećemo imati vremena za Boga. Bog, međutim, ne želi samo naš novac, nego i naše vrijeme.

4.   Mladost – doba sklapanja prijateljstava

U Luki 15,9 vidimo ženu koja je pozvala svoje prijateljice. U Luki 23,12 vidimo da su se sprijateljili Herod i Pilat. U Rimljanima 1,26-27 upozoreni smo protiv homoseksualne ljubavi i prijateljstva. U Pjesmi nad pjesmama 1,15 vidimo divan izraz ljubavi između zaručnika i zaručnice, što je doista pravo prijateljstvo.

Prijateljstvo je nešto što je Bog dao vjerniku. Trebamo prijatelja da s njim (s njom) podijelimo ono što smo doživjeli i ono što nam je u srcu (Luka 15,9). Ljubav između pravih prijatelja je vrlo dragocjena. Divno je moći dijeliti s drugima radost i žalost. U Luki 23 vidimo da su se dva čovjeka sprijateljila zato što su obojica bila protiv Gospodina Isusa Krista: Herod i Pilat (prije toga su bili neprijatelji). Moramo biti pažljivi pri odabiru prijatelja, jer postoje dobri prijatelji i loši prijatelji. Bolje je i nemati prijatelja negoli imati lošeg prijatelja. Ne smijemo održavati prijateljstvo koje nas navodi na grijeh (Postanak 38). Prijateljstvo ne bi trebalo narušavati odnose od višeg interesa, kao što je odnos s Bogom, odnos s braćom i sestrama u zajednici ili odnos u braku. Prijateljstva su dobra, ali ne ako nas navode na grijeh ili ometaju odnose koji su od veće važnosti.

U Rimljanima 1 imamo jasno upozorenje protiv homoseksualnih odnosa. Kad prijateljstvo preraste u spolni odnos između dva muškarca ili dvije žene – to je izričito zabranjeno! To je grijeh i vodi u propast. U Božjoj riječi također ne nalazimo ništa o prijateljstvu između mladića i djevojke, osim ako je riječ o paru koji je zaručen (Pjesma nad pjesmama) ili o oženjenom paru.

Najposlije, u Ivanu 15,15 Gospodin svoje učenike naziva „prijateljima“ – „jer sve što sam čuo od svog Oca objavio sam vama“. To je upravo bît pravog prijateljstva.

5.  Ženidba/udaja, da ili ne?

1. Apostol Pavao nije bio oženjen (1. Korinćanima 7,7). Ima onih koji su oženjeni i onih koji nisu (1. Korinćanima 7,38). U Mateju 19,11 vidimo da to nije za sve nego za one kojima je dano. Među vjernicima je uvijek bilo i jednih i drugih. Neki su bili oženjeni/udane a drugi nisu. Za muškarce ili žene koji nisu oženjeni/udane to je, zapravo, povlastica. Redak 32 kaže da neoženjene/neudane osobe ne bi trebale smatrati da su zbog toga uskraćene. U 1. Korinćanima 7,32 istaknuto je da onaj tko je neoženjen može bolje služiti Gospodinu negoli onaj tko je oženjen. On se brine kako ugoditi Gospodinu. Redak 40 ističe da takvi mogu bolje uživati u Gospodinu. Imaju više vremena za Gospodina. Želim vas ohrabriti: koristite vrijeme za zajedništvo s Gospodinom i za proučavanje Njegove Riječi dok ste još neoženjeni.

2. S druge strane, divno je biti oženjen. Redak 28 kaže da to nije grijeh, ali i da ćete iskusiti mnoge teškoće. Također je jasno upozoreno protiv ljubomore i sebičnosti. U svakom će braku biti teških vremena. Postoje teški muževi i teške žene. U tijelu će uvijek biti nevoljâ. No Bog daje milost za svaku okolnost, kako za oženjene/udane tako i za neoženjene/neudane. Kako ćemo doći do tih izvora Njegove milosti? Svojom poniznošću i skromnim razmišljanjem.

3. U Mateju 19,10 vidimo da odluka o ženidbi/udaji ne ovisi samo o slobodnom izboru muškarca ili žene. Gospodin navodi tri razloga zbog kojih se čovjek ne može oženiti:

a) Postoje oni koji su rođeni takvi da se ne mogu oženiti (sa fizičkim ili psihičkim poremećajem);

b) Neke su ljudi onesposobili te se ne mogu ženiti:

I. roditelji se ponašaju tako da im to ne dopuštaju;

II. Netko ima vrlo bolno iskustvo u svom životu pa je stoga odlučio ne ženiti se;

III. Ekonomska situacija je takva da netko ne može skrbiti za ženu i obitelj;

IV. Nema dovoljno vjernika (muškaraca i žena) u blizini koji bi se međusobno mogli ženiti u Gospodinu, pa netko zbog toga ostaje neoženjen;

c)  Zbog Neba; to znači da takva osoba želi potpuno posvetiti svoj život i svoju snagu Gospodinu te ostaje neoženjena/neudana. No takav slučaj je rijetkost. Apostol Pavao je bio taj rijedak primjer.

Odluka o tome hoće li se čovjek oženiti ili neće, sasvim je osobna odluka. To je pitanje koje je vezano za naše osobne okolnosti. No za sve trebamo milost; a tu MILOST će nam dati Gospodin.

Hansruedi Graf

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s