Lažni učitelji

Posted by

Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.

Riječ duh u gornjem retku znači utjecaj (u ovom slučaju loš utjecaj). U njemu veli da trebamo provjeravati duhove, a ne da trebamo provjeravati je li netko nanovo rođen ili nije. Bitno je odrediti iz kojeg izvora netko govori, pa čak i ako je on nanovo rođen. Jer, recimo, ima knjigâ koje su napisali vjerni ljudi, u kojima je devedeset posto istine, a preostalih deset posto je laž – a to je najopasnije.

Ne vjerovati svakome duhu znači jednostavno se odvratiti od nečega. Naša je borba u tome da zarobljavamo svaku misao na pokornost Kristu, a to znači da je odbacimo ako nije u skladu s Kristovim mislima.

Provjeravati ne znači istraživati, jer nas istraživanje nečega što je zlo može odvesti na stranputicu. Ako na nekoj bočici piše “otrov”, nećemo je otvoriti i pokušati se uvjeriti je li to zbilja otrov ili nije, jer bi nam to bilo pogubno. Provjeravati, zapravo, znači uspoređivati s Božjom Riječi (1. Solunjanima 5,20).

Proroci su oni koji navješćuju Božju poruku za vrijeme u kojem žive. Đavao je, međutim, oduvijek oponašao ono što je Božje (vidi Izlazak 7). Stoga je opasnost upravo u tome što se ne može odmah uočiti je li netko pravi ili pak lažni prorok. Uz to u 2. Ivanovoj 7 piše da su mnogi zavodnici “izišli u svijet”. Lažan nauk najčešće dolazi putem zavođenja. Riječ zavođenje, prema Rimljanima 16,17.18, znači slatkorječivost, krasno pričanje. Antikrist će zavesti ljude tako da se klanjaju pred slikom Zvijeri. Koliko god nam to izgleda čudno, ipak je to činjenica. Najveća opasnost kod zavođenja je u tome što čovjek ne primjećuje ili pak teško uviđa da je zaveden.

Mnogi lažni proroci su “izišli u svijet”. To nas upućuje na to da su se oni ne samo pojavili u svijetu, nego da su odnekud izišli. Naravno, to se odnosi na one lažne proroke koji su ponikli u kršćanstvu, ali su napustili tlo (osnove) kršćanstva, pa su stoga “izišli u svijet”. Tu spadaju sekte koje se smatraju kršćanskima i koriste se kršćanskim naukom, ali ga predstavljaju na lažan način. No to se ne odnosi na pripadnike drugih religija, jer oni nisu mogli “izići” – zato što nikada nisu ni pripadali kršćanstvu.

Nemojmo misliti da će lažni proroci uvijek reći da se spasenje ne temelji na Kristovom djelu. Oni će to čak i priznavati, ali s nekim izmjenama i dopunama (vidi Galaćanima 1,8.9).

Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je. A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga: on je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi i već je sada na svijetu

Test za svaki nauk, je li on od Boga ili nije, jest osoba Gospodina Isusa, i to Njegovo čovještvo i Njegovo božanstvo. Neki kažu da je On samo duh, ali Riječ svjedoči o Njegovom potpunom čovještvu. Drugi pak prihvaćaju da je bio pravi čovjek, ali ne i pravi Bog. Riječ nas, međutim, uči da su u Njemu bile prisutne te obje naravi – i to u potpunosti. U događaju opisanom u Mateju 8,23-27 možemo vidjeti djelovanje tih dviju naravi. Kad je ono spavao dubokim snom, tako da su ga učenici morali probuditi, izražavalo je Njegovo potpuno čovještvo, a kad je utišavao more i oluju, do izražaja je došlo Njegovo potpuno božanstvo. Isto vidimo i prigodom Njegova uhićenja. Kad su ga uhitili i stavili ruke na Njega, iskazalo se njegovo čovještvo. Kad pak je rekao: “Ja sam taj” i kad su svi popadali po zemlji, to je iskazalo Njegovo božanstvo.

Poricanje je upravljeno na poricanje postojanja tih obiju naravi (ljudske i božanske) u jednoj osobi. Priznavanje (ispovijedanje) se pak ne odnosi samo na prihvaćanje povijesne činjenice da je Gospodin Isus došao u tijelu, nego na karakter u kojem je došao. Mi ljudi, naime, ne možemo ni doći drugačije nego u tijelu, jer prije no što smo postali tijelom nismo ni postojali. Gospodin Isus je oduvijek postojao kao Bog. Zato On nije samo postao tijelo, jer je prije toga već postojao, nego je On došao u tijelu. To podrazumijeva priznavanje Krista iz Pisama: onakvoga kakav je bio na Zemlji i kakvoga ga upoznajemo u Pismu. Kad pak netko kaže da je Isus bio pedeset posto čovjek, a pedeset posto Bog, onda to nije istinito ispovijedanje vjere. Po tome On ne bi bio ni potpuni čovjek ni potpuni Bog; a on je bio oboje – i to do savršenstva.

Bog želi da ispovijedamo (priznajemo). Neprijatelj ništa ne ispovijeda. Žalosno je kad moramo utvrditi da lažni učitelji (koji ne ispovijedaju istinu!) uvijek k svakome stignu prije nas. Tu, međutim, nije riječ samo o formalnom ispovijedanju vjere, nego o naviještanju čistog Evanđelja. Neki više ne propovijedaju Evanđelje pokajanja i spasenja, nego samo iscjeljenja, Božje sile i autoriteta, a to nije ono zbog čega je Isus došao. On je došao da izvrši djelo izbavljenja. Stoga to ispovijedanje znači propovijedanje čistog Evanđelja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s