“Jaganjac” je tema koja se provlači kroz svu Bibliju. Govoreći uvijek iznova o jaganjcu Bog nam postupno otkriva svoj plan spasenja.
1) Postanak 4,3-5
Već na samom početku ljudske povijesti vidimo potrebu za jaganjcem. Prvi ljudski par je pao u grijeh i Bog im je pokazao da mu mogu pristupiti samo na temelju žrtve. Abel je to shvatio i prihvatio. Zato je Bogu prinio prinos od prvine svoga stada (janje). Kod Abela vidimo jaganjca kao pomirbenu žrtvu putem koje čovjek pristupa Bogu. Bog ne može podnijeti grijeh i zato u Abelovoj žrtvi vidimo jaganjca za grijeh.
2) Postanak 22,6-8
Izdvajanjem jednog čovjeka (Abrahama) od kojega će nastati nov narod, odvojen narod, Božji narod, započelo je novo razdoblje u Božjem načinu upravljanja nad čovječanstvom. Na početku tog novog razdoblja objavljena nam je daljnja istina o jaganjcu. Bog će sâm pribaviti janje za žrtvu paljenicu. Izak je trebao biti žrtvovan, ali je Bog pribavio žrtvu kao zamjenu za Izaka. Tu imamo jaganjca kao zamjensku žrtvu. Svaki je čovjek kriv pred Bogom i zbog toga mora umrijeti. Smrt je plaća za grijeh. Zahvaljujući zamjenskoj žrtvi, čovjek može biti oslobođen od smrti. U Izakovu slučaju vidimo jaganjca za jednu osobu.
3) Izlazak 12,3.5-7
Tu čitamo o izbavljenju Izraelaca iz egipatskog ropstva i praktičnom uobličavanju Izraela kao samostalnog i slobodnog naroda. Opisan nam je savršen karakter jaganjca, kao i postupak s jaganjcem (klanje, primjena krvi i blagovanje). U pashi vidimo jaganjca koji je žrtvovan kao zaštita. Svi oni koji su bili zaklonjeni krvlju zaklanog jaganjca, bili su zaštićeni. Tu imamo jaganjca za cijelu naciju.
4) Izaija 53,1-7
Nažalost, Izrael kao Božji izabrani narod potpuno je zakazao. Premda je u Izaijino doba Judejsko kraljevstvo još uvijek postojalo, u njegovim proročanstvima ima mnogo naznaka o obnovi koja će uslijediti tek u dalekoj budućnosti, što pretpostavlja prethodni potpun slom Izraela kao nacije. Vrhunac tog sloma će, svakako, biti odbacivanje Mesije. Ovdje, kod Izaije, prvi put vidimo da je jaganjac više negoli samo životinja. Jaganjac će biti osoba! Ta osoba će biti prepoznata u sljedećem odjeljku. No u ovom odjeljku vidimo jaganjca koji okajava grijehe izraelskog naroda i čijim su modricama oni iscijeljeni (rd. 5). Ovo su riječi vjernog ostatka iz Izraela koji će, u budućnosti, uvidjeti grijeh Izraela kao nacije zbog odbacivanja Mesije i priznati ga kao vlastiti grijeh. Stoga ovdje imamo jaganjca za sve izabrane, to jest za sve one koji se pokaju i povjeruju.
5) Ivan 1,29
Sin Božji je postao čovjekom! To je, svakako, najveći događaj u povijesti čovječanstva. I zato odmah na početku javnog djelovanja Sina Božjega biva objavljeno: Isus je taj jaganjac! On odnosi grijeh svijeta. To je mnogo šire negoli ono u Izaiji 53. Tamo je on jaganjac za sve one koji vjeruju, prvenstveno za one iz Izraela, ali svakako da je on jednako tako okajna žrtva i za grijehe onih iz svih ostalih naroda koji vjeruju u njega. No ovdje je riječ o cijelom svijetu i zbog toga je grijeh u jednini. Gospodin Isus je okajao samo grijehe onih koji su ga primili za Spasitelja; ali grijehe svijeta, to jest svih ljudi, nije okajao, nego ih je odnio, to jest uklonio ispred Božjih očiju da bi svakome čovjeku pružio jednaku mogućnost prihvaćanja njegove žrtve. „Odnosi grijeh svijeta“ govori, dakle, o najvećoj mogućoj širini (ili dosegu) njegovog djela, ali ne i o učinkovitosti primjene tog djela. Mnogi će biti spašeni, ali sav svijet, to jest svi ljudi, neće biti spašeni. Apostoli su propovijedali Gospodina Isusa kao jaganjca iz Izaije 53. Primjer za to imamo u Djelima 8,32-35. Tu imamo jaganjca za sav svijet.
6) 1. Petrova 1,18-21
Odbacivanjem Gospodina Isusa Izrael je, kao narod, ostavljen po strani. Započelo je novo razdoblje, koje traje i danas, razdoblje Crkve. Na početku tog novog razdoblja objavljena je još jedna istina o jaganjcu. U ovom odjeljku vidimo uskrslog jaganjca. Pismo nam, dakle, ne pokazuje samo zaklanog, nego i uskrslog jaganjca. Bog ga je uskrisio. Petar nam ovdje pokazuje otkupljenje putem jaganjca. Tu vidimo jaganjca za cijelu povijest (prošlost, sadašnjost i budućnost).
7) Otkrivenje 5,1-8.11-14
Sadašnje razdoblje crkve završit će uzećem (uznesenjem) crkve, sukladno 1. Solunjanima 4,13-17. Uzeće će biti prije početka velikih osuda opisanih u Otkrivenju. Neposredno prije početka tih osuda vidimo jaganjca uzvišenog na prijestolju. Tu nam je pokazana vladavina jaganjca. Tisuću godina će Jaganjac vladati na Zemlji, na mjestu na kojem je bio tako okrutno odbačen. I ne samo da će vladati nad Zemljom, nego će vladati i nad svim svemirom: „I svako stvorenje koje je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima“ (rd. 13). Tu imamo jaganjca za sav svemir.
8) Otkrivenje 22,3-6
Nakon tisuću godina vladavine Jaganjca na zemlji, Sotona će ponovno potaknuti ljude na pobunu. Tada će doći do konačne osude nad njim, kao i nad svima onima koji nisu zapisani u knjizi života (Otk 20,15), koja se naziva i „Jaganjčeva knjiga života“ (Otk 13,8). Ovdje vidimo vječnu slavu jaganjca i jaganjca za svu vječnost.
Glavna tema Otkrivenja su Božje osude nad Zemljom prije uspostave njegova kraljevstva na njoj, a glavna osoba Otrkivenja je Jaganjac. Začuđujuće je da se upravo u ovoj knjizi čak dvadeset i devet puta za Gospodina Isusa upotrebljava naziv Jaganjac. Inače u svim ostalim knjigama Novog zavjeta taj se izraz pojavljuje ukupno četiri puta (Iv 1,29.36; Dj 8,32; 1 Pet 1,19).
Na kraju ćemo još jednom dati pregled kako je “jaganjac” obuhvaćao sve veći krug:
1. Postanak 4: Jaganjac za grijeh
2. Postanak 22: Jaganjac za jednu osobu
3. Izlazak 12: Jaganjac za cijelu naciju
4. Izaija 53: Jaganjac za sve izabrane
5. Ivan 1: Jaganjac za sav svijet
6. 1. Petrova 1: Jaganjac za svu povijest
7. Otkrivenje 5: Jaganjac za sav svemir
8. Otkrivenje 22: Jaganjac za svu vječnost