Posted by «Ekskluzivnost» je mnogima užasan kamen spoticanja te se stoga oduvijek čuo krik protiv njega. Vjerujem da ga se želi pripisati onima koji žele sačuvati i držati Božju istinu po svaku cijenu.
Svjetlo koje nam daje riječ Božja uvjerit će nas da ili moramo do kraja ustrajati na načelu ekskluzivnosti ili pak priznati da ni po kakvoj osnovi i ni zbog kojeg razloga nikad ne smijemo isključiti od Stola Gospodnjeg one koji su stvarni udovi tijela Kristova.
Oni koji za ispravno drže ovo drugo, moraju se suočiti sa izazovom apostola Pavla u 1.Korinćanima 5. U tom poglavlju, apostol koji piše pod nadahnućem, promatra zajednicu u Korintu kao «ekskluzivnu» zajednicu. Bilo im je zapovjeđeno da isključe između sebe i od Stola Gospodinovog onoga koji je bio ud tijela Kristova, ali je ustrajao u svom grijehu.
Nije li ovo srž ekskluzivnosti? Svakako, bez ikakvih dvojbi.
Mora li dakle zajednica Božja biti ekskluzivna?
Nije li to naša odgovornost da se sudi o naučavanjima i moralu svih onih koji se uključuju u zajedništvo?
Nije li to obvezujuće da se ukloni iz zajedništva svakog tko, bilo naučavanjem ili moralom, sramoti Gospodina i onečišćuje zajednicu?
No to se naziva «ekskluzivnost» – mnogima užasna riječ!
Činjenica je da mnogi brkaju dva pojma koja su u riječi Božjoj različita, kuću Božju i tijelo Kristovo.
Stoga ako se nekom uskrati sudjelovanje kod Stola Gospodinovog ili se nekog udalji od sudjelovanja, takvi govore o «sakaćenju tijela Kristovog» ili o «odsijecanju udova Kristovih».
No je li tijelo bilo osakaćeno ili ud sa tijela odsječen, kada je onaj koji je živio u grijehu udaljen iz zajednice u Korintu? Jasno da nije i nikad neće biti.
Hvala Bogu da nitko ne može osakatiti tijelo Kristovo ili odsjeći od njega ni najslabiji ud. Bog se pobrinuo da «ne bude rascijepa u tijelu».
Ni najstroža stega u kući Božjoj nikad ne može utjecati na jedinstvo tijela Kristova. To je jedinstvo apsolutno neraskidivo.
Jasno razumijevanje ove istine pružilo bi odgovore na tisuće pitanja i riješilo tisuće poteškoća.
No ako se nekog ne primi u zajedništvo ili se nekog isključi često se postavlja pitanje: «Pa zar vi njega ne smatrate djetetom Božjim?»
Ja mogu jedino odgovoriti: «Gospodin poznaje one koji su njegovi i neka odstupi od zla svaki koji spominje ime Kristovo.»
Mi nismo pozvani da proglašavamo svoj sud o čovjekovim osobnim odnosima sa Bogom, nego o njegovom javnom življenju pred ljudima.
Ako neka zajednica (crkva) ne ispunjava svoju odgovornost da sudi nauku i življenje onih koji su «unutra», onda ona uopće nije crkva Božja i svi oni koji žele biti odani Kristu trebaju je napustiti, i to smjesta.
Stoga možemo zaključiti da načelo «ekskluzivnosti», umjesto da bude kamen spoticanja, treba biti obvezujuće za svaku zajednicu koja se okuplja na temelju Crkve Božje.
A oni koji ga odbacuju dokazuju da ne poznaju pravi karakter kuće Božje kao ni vrlo važnu različitost između stege u kući i jedinstva tijela.
Komentari Biblije 