Otpadanje u Kršćanstvu

Ljubljeni, dok sam uložio svu revnost da vam pišem o zajedničkom spasenju, bio sam potaknut pisanjem vas obodriti da se borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Naime, ušuljali su se neopazice neki ljudi, odavno već zapisani za ovu osudu: bezbožnici koji milost Boga našega izokreću u razuzdanost i niječu jedinoga Gospodara, Boga i Gospodina našega, Isusa Krista.

Jao njima! Putem su Kainovim pošli, i k zabludi Bileamovoj za plaću nahrupili, i u protivljenju Korahovu propali.

Danas se u kršćanstvu tolerira mnogo toga što je grešno i nebiblijsko. Ako su se nekoć oni „koji milost Boga našega izokreću u razuzdanost“ neopazice ušuljali, danas pak takvi ulaze javno, kroz širom otvorena vrata. Neke kršćanske crkve blagoslivljaju istospolne brakove te čak zaređuju homoseksualce i lezbijke.

Kako mi na to reagiramo? Ostavlja li nas to ravnodušnima ili pak smatramo da nas se to ne tiče? Trebali bismo znati da u takvim skupinama također ima iskrene Božje djece kojima je potrebno pomoći da se izbave iz tog okruženja. Iskreno Božje dijete također se može naći u okruženju u kojem vlada takva duhovna tama da njegov osjećaj za tamu potpuno otupi. Ono se navikne na tamu i jedino svjetlost izvana može ga uvjeriti u tamu u kojoj se nalazi.

Iz 23. retka vidljivo je da se od nas očekuje pomoći onima koji su zavedeni. Nemojmo pak zaboraviti da nam je za to potrebna mudrost od Boga. Isti redak upozorava nas da takve treba spašavati „sa strahom“ i „grabeći ih“. Nije to dakle nimalo lak zadatak. Mnogi su kršćani svojim neprimjerenim (čitaj: tjelesnim) reakcijama dali povoda neprijatelju da huli na istinu. Oni su na jedan način ispravno reagirali, podižući glas protiv zla, ali to nisu učinili u Božjoj mudrosti i na božanski način nego u svojoj ljudskoj revnosti.

Trebali bismo biti svjesni u kakvom teškom vremenu živimo.

Mnogi su zavedeni obličjem pobožnosti. Takvo su obličje posjedovala i trojica navedena u gornjem retku. No svakome od njih nedostajalo je ono najvažnije – veza sa istinitim Bogom te iskreno i  poslušno srce. Njihovi motivi bili su pogrešni. Iz pogrešnih motiva može nastati mnogo „obličja pobožnosti“, ali nikada prava pobožnost kakvu Bog prihvaća.

Jedino istinska ljubav prema našoj braći i sestrama može nas ispravno pokrenuti da im pomognemo.