Kolačić

Posted by

1. Kraljevima 17,8-16

Bilo je to tužno doba u Božjem narodu. Zbog grijeha Ahaba, kralja Izraela, zemlju je pogodila strašna glad. Božji čovjek Ilija morao se sakriti, kao i stotinu drugih proroka.

Dok je posvuda nedostajalo hrane, u jednoj obitelji izvan Izraela svakoga je dana bilo dovoljno hrane. „Ćup s brašnom neće se isprazniti, niti će vrč s uljem presahnuti, sve do dana kada Gospodin pošalje kišu na zemlju“ (1 Kralj 17,14). Odakle je došlo to obilje hrane? Jednoga dana Božji čovjek susreo je udovicu i zamolio je za malo vode i zalogaj kruha. Bila je spremna dati ono malo vode što je imala, ali kruha nije imala. Imala je samo još pregršt brašna i malo ulja, a nakon toga ona i njezin sin mogli su samo čekati smrt. No prorok joj je rekao: „Najprije načini meni kolačić od toga i donesi mi ga.“ Pa kako? Zar bi od onog malo što joj je preostalo, od svojeg posljednjeg izvora pomoći, najprije trebala pripraviti kolačić proroku i ostati bez ičega za sebe i svoje dijete? Za to je bila potrebna vjera u Gospodinovu riječ, koji je želio bogato nagraditi njezinu poslušnost i njezino pouzdanje u Boga. Kako je ona postupila? „I ode ona te učini po Ilijinoj riječi, pa su ona, i on, i njezin dom, jeli mnogo dana.“ To je bila tajna zašto je ta obitelj u doba gladi svakoga dana bila sita.

Najprije načini meni kolačić.“ Nije li Gospodin već često i nama uputio tu molbu? Ujutro najprije odvoji vrijeme za to da sjedneš kraj mojih nogu i čuješ moj glas! Najprije se na trenutak smiri kod mene i, kao nekoć mladi Samuel, reci: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“ Nismo li često tijekom dnevnih poslova čuli glas: Misli najprije na Gospodina? Možda je potrebno tako urediti naš posao da On bude suglasan s njime. Možda trebamo nekome poslužiti, reći neku riječ ili jednostavno šutjeti, jer Gospodin to želi. Možda jednostavno moramo odabrati: raditi na radnom mjestu ili se okupiti zajedno s drugima oko Gospodina? Nepotrebno trošiti novac za sebe ili ga dati za djelo Gospodnje?

„Najprije načini meni kolačić.“ Čini se da Gospodin ne zahtijeva ništa veliko, no ipak je to mnogo. Za udovicu je to bilo samo pregršt brašna i malo ulja u vrču. No kako je to cijenio prorok i, prije svega, sâm Gospodin! „Onaj tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; i onaj tko je u najmanjem nepravedan, nepravedan je i u najvećem“ (Lk 16,10). Možda je samo potrebno dati nekome letak, kratko porazgovarati s drugim kršćaninom ili se nakratko pomoliti za druge. Kakav li je gubitak ako to ne činimo!

 „Najprije načini meni kolačić.“ Nedvojbeno je dobro izražavati svoje pouzdanje u Boga, oduševljeno mu pjevati i slaviti Njegovu dobrotu i vjernost. Ali vjera se ne sastoji samo od riječi. Ona se pokazuje i djelima. Tako Jakov veli: „Ja ću tebi svoju vjeru pokazati svojim djelima“ (Jak 2,18). Neki mladić možda je sasvim zaokupljen svojim studijem. Završni ispit je pred vratima. Hoće li nedjelju posvetiti Gospodinu ili pripremanju za ispit? Ako on svoju vjeru dokaže time da svome Spasitelju dade prvo mjesto, a svoj posao obavlja ostalim danima u tjednu, Gospodin će ga, sasvim sigurno, nagraditi za to. To se na prvi pogled može činiti gubitkom, kao i za onu udovicu njezino brašno i ulje. Ali Bog u nekom ispitu, ili u nekom poslu, može dati jednak ili još bolji uspjeh ako, iz ljubavi prema Njemu, za njega odvojimo vrijeme koje on zahtijeva i „izgubimo“ te sate za studij ili posao.

„Najprije načini meni kolačić.“ Ne čujemo li iz prorokovih riječi Gospodinov glas? Njegova je želja da živimo za Njega. Crkve u Makedoniji „su same sebe predale najprije Gospodinu“ (2 Kor 8,5). Kako mi reagiramo na Gospodinovu riječ: „Sine moj, daj mi svoje srce“ (Izr 23,26)? Pregršt brašna i nešto ulja bilo je malo, ali to su bila sva sredstva na koja se mogla osloniti siromašna udovica. Kada ih je najprije dala proroku, mogla je još samo očekivati smrt ili Božje oslobođenje. Kada se potpuno dademo na raspolaganje Gospodinu, svjesni da smo „kupljeni uz cijenu“, čini se kao da ćemo izgubiti svoj život. No Isus je rekao: „To izgubi svoj život radi mene, naći će ga.“ Ta predanost neće doći do izražaja povremenim oduševljenjem ili sanjanjem o misionarskom radu u dalekom svijetu, nego tako da Gospodinu dademo „prvo mjesto“ u pojedinostima svakodnevnog života.

Možda je to samo „kolačić“, ali to je tajna blagoslova koja nas prati dan za danom, i to sve do trenutka kada će „glad“ prestati i kada ćemo ući u Očevu kuću.

G. André

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s