Osuđivanje izdanaka tijela

Posted by

Kao vjernici, posjedujemo nov život koji želi ugoditi Bogu. To možemo usporediti s tek posađenim stabalcem, koje će se uz dobru njegu razvijati i donijeti plod. Istodobno je u nama još uvijek grijeh, koji nas želi navesti na to da griješimo. On je poput starog panja koji još uvijek tjera svoje mladice. Nužno je oštro osuditi to zlo djelovanje grijeha. Apostol Pavao nas na to potiče u Kološanima 3: „Umrtvite, stoga, svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu, što je idolopoklonstvo, zbog čega dolazi gnjev Božji na djecu neposlušnosti … Ali sada i vi odložite sve ovo: gnjev, srdžba, opakost, huljenje, prostota van iz vaših usta“ (Kol 3,5.6.8).

Ne možemo umrtviti grijeh u sebi. Njegovu prisutnost i djelovanje osjećat ćemo do svršetka svog života. Ali trebamo se suprotstaviti njegovim izdancima. Pomoću četiri točke želim predočiti kako je to moguće.

Stav osuđivanja

Sve počinje s našim unutarnjim stavom prema izdancima tijela. Mislimo li o grijesima tako kao i Bog? Svijet ih u mnogo slučajeva uzima olako. To utječe na nas, a da ni ne primjećujemo. Zbog toga je potrebno da redovito čitamo Bibliju i dopustimo da njezine riječi djeluju na našu savjest. Bog je svet i pravedan. Njegovo mjerilo za dobro i zlo nikad se ne mijenja.

Ako mrzimo zlo, izbjegavat ćemo ga i u svom životu. Josipov primjer nam to lijepo predočuje. Kada ga je Putifarova žena htjela zavesti i navesti na blud, odupro se riječima: „Kako bih mogao učiniti to veliko zlo i sagriješiti protiv Boga.“

Preventivno znanje

Budući da je grijeh potpuno pokvaren i nepopravljiv, Bog ga je osudio na Gospodinu Isusu u ona tri sata tame na križu (Rim 8,3). Posljedica toga za nas vjernike jest to da smo, iako je grijeh još uvijek u nama, prihvaćeni od Boga. Tu činjenicu smijemo s radošću prihvatiti za sebe osobno.

No nemojmo zaboraviti da grijeh još uvijek prebiva u nama (Rim 7,17). Mi više ne moramo griješiti, jer smo oslobođeni od njegove moći, ali ipak smo još uvijek sposobni učiniti svaku nepravednost. Svjesnost toga čini nas opreznima i budnima. Svakog jutra molimo Gospodina za njegovu pomoć u novom danu, jer nas samo On može sačuvati od pogrešnog koraka. Putem Svetoga Duha on nam daje snagu da ne popustimo pred mamljenjima grijeha, da on ne bi mogao potjerati svoje „mladice.“

Čim počnemo misliti da smo dorasli iskušenju, podcjenjujemo snažan utjecaj grijeha koji prebiva u nama. Apostol Pavao nas upozorava: „Neka onaj tko misli da stoji, pazi da ne padne“ (1 Kor 10,12). Zbog toga je dobro, kad god je to moguće, izbjegavati okolnosti ili mjesta koja bi nam mogla postati zamkom. Mislimo uvijek na to da smo i kao vjernici kadri pasti u najgori grijeh!

Iskreno priznanje

Ako nismo budni, možemo neoprezno učiniti pogrešan korak. Tada grijeh tjera svoje zle „mladice“. Te izdanke potrebno je odmah osuditi, tako što ćemo svoje grijehe iskreno priznati Bogu; a ako je potrebno, i ljudima. Smijemo moliti kao i David: „Protiv tebe, tebe jedinog, ja sam sagriješio, i učinio to zlo u tvojim očima“ (Ps 51,4). Tada ćemo iskusiti ono što nam piše apostol Ivan: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti“ (1 Iv 1,9). Istodobno ćemo biti svjesni da je Gospodin Isus na križu morao trpjeti i umrijeti i za taj grijeh.

Naše je priznanje, nažalost, ponekad vrlo površno. Onda se ne moramo čuditi ako uskoro ponovno padnemo u isti grijeh. No još je gore ako „izdanke“ ostavimo da stoje i postanu dio naše svakodnevice. U tom će slučaju ojačati utjecaj grijeha u našem životu.

No istinska poniznost pred Bogom, iskreno priznanje naše krivnje i svijest o strahoti našega grijeha djelovat će povoljno na naš život. Prema grijehu ćemo se odnositi sa sve većom ozbiljnošću.

Temeljito ispravljanje

Ako pak uvijek iznova padamo u isti grijeh ili činimo ozbiljno pogrešan korak, moramo se upitati: “Što je uzrok tome?” Uzrok se najčešće nalazi u našim srcima. To je bio slučaj i kod Petra kada je zanijekao svoga Gospodina. U Ivanu 21 Gospodin je razotkrio razlog: uzdizanje samoga sebe. Petar si je umišljao da je njegova ljubav prema Učitelju veća negoli ljubav ostalih učenika. Gospodin je s tri pitanja koja mu je uputio ispravio taj pogrešan stav.

Ako ga iskreno zamolimo, Gospodin će i nama pokazati korijen našega zla. Onda taj korijen valja „iščupati“, tako što ćemo osuditi pogrešan stav ili uz Gospodinovu pomoć dosljedno odbaciti lošu naviku.

Mt. Billeter

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s