Kršćanski obiteljski život

Božja riječ sadrži obilje uputa za blagoslovljen obiteljski život. No to nisu samo teoretske pouke, nego su nam predočeni mnogobrojni primjeri koji bi nam trebali olakšati vođenje obiteljskog života po Božjim namislima. Ovu temu podijeliti ćemo u tri dijela, te ćemo se najprije pozabaviti djedovima i bakama, zatim roditeljima, te najposlije djecom.

I. Djedovi i bake

Istražujući Bibliju naći ćemo vrlo malo izravnih uputa za djedove i bake. Nekoliko lijepih i važnih načela nalazimo u priči o Noemi, u Knjizi o Ruti. Njezino ponašanje prema svojoj snahi Ruti te prema Boazu i njezinom unuku može nam poslužiti kao pouka.

Prvo važno obilježje koje uočavamo kod Noemi je njezina povučenost u odnosu prema svojoj snahi. To je, primjerice, vidljivo u 2. poglavlju, 2. stihu gdje inicijativa ne potiče od Noemi nego od Rute. Noemi ne zapovijeda, nego se drži u pozadini te samo odgovara na Rutina razmišljanja i pitanja. Mnogi roditelji nažalost ne poštuju to načelo. Aktivno se miješaju u obiteljske stvari svoje vjenčane djece, umjesto da se drže u pozadini. Ako ih pak djeca nešto pitaju, zadatak roditelja, koji su već postali djedovi i bake, je da im pruže podršku savjetom i pomognu im.

Drugo obilježje je da Noemi pokazuje zanimanje za Rutu. U 2. poglavlju, 19 stihu ona sa zanimanjem postavlja pitanja. Ona ne kori niti kritizira, nego se zanima za probitak svoje snahe.

Nakon ovih obaju općenitih načela u Noeminom ponašanju, promotrit ćemo posebne upute glede njenog stava prema Boazu i Ruti.

a) Njezino ponašanje prema Boazu

Tu je u prvom planu osobito istaknuto dvoje. U 2. poglavlju, 20 stihu ona govori o njemu s poštovanjem dajući mu čast koja mu pripada. U 3. poglavlju, 18. stihu ona dokazuje da ima potpuno povjerenje u svog budućeg zeta Boaza. Oba ova obilježja trebala bi se i danas vidjeti kod roditelja.

b) Njezino ponašanje prema Ruti

I tu valja istaknuti dvoje. Prvo, Noemi zadobiva ljubav svoje snahe. To je jasno vidljivo iz 4. poglavlja, 15. stiha, gdje veli da su drugi ljudi govorili o Rutinoj ljubavi prema Noemi. Drugo, Ruta joj je zamjena za vlastite sinove koje je izgubila. Uslijed smrti obaju svojih sinova, Noemi je pretrpjela velik gubitak. Za žene u Izraelu bila je to velika sramota i velik gubitak ako nisu imale djece. Ruta je popunila tu prazninu za Noemi i zato je imala posebno mjesto u njezinom srcu.

c) Njezino ponašanje prema svom unuku

Posebno lijepu uputu nalazimo u 4. poglavlju, 16. stihu. Noemi se brinula za svog unuka. Ona mu pruža zaštitu i ljubav. To je također pouka za nas. Djedovi i bake nemaju zadatak odgajati svoje unuke. To je zadatak roditelja. No svaki djed i svaka baka trebaju naći vremena za svoje unuke te im poklanjati toplinu i zaštitu. Blago djeci koja imaju djedove i bake koji tako postupaju sa svojim unucima!

U vezi s tim, kratka napomena za majke. Nije zapisano da je Ruta uskraćivala dijete svojoj svekrvi. Naprotiv, ona joj je prepustila mališana. Iz toga bi mnoge majke mogle nešto naučiti. Nije lijepo kad majke zbog ljubomore de puštaju djecu djedovima i bakama. Roditelji, kao i djedovi i bake, trebaju zauzeti ispravan stav i očitovati božanski način razmišljanja.

II. Roditelji

Kao primjer roditelja koji su odgajali svoju djecu prema Božjim namislima služe nam Amram i Jokebeda (Izlazak 6,20). Imali su troje djece koja su sva u daljnjem životu bila korisna Božjem narodu i služila svom Bogu. Ovaj bračni par spominje se još triput u Bibliji, i to u Hebrejima 11,23, Djelima apostolskim 7,20 i Izlasku 2,1-10. U Hebrejima 11 naglašeno je ono što je obojim roditeljima bilo zajedničko, u Djelima apostolskim 7 je u prvom planu otac, a u Izlasku 2 osobito se spominje postupak majke. Stoga ćemo ovaj odjeljak podijeliti u tri dijela i promotriti koje upute možemo naći za nas.

a) Roditelji zajedno (Hebrejima 11,23)

Najprije valja općenito ukazati kako je za odgoj naše djece vrlo važno da roditelji nastupaju jedinstveno. Za razvoj djece nema ničeg štetnijeg nego kad primijete da roditelji imaju različito mišljenje u pojedinim stavkama odgoja. Djeca su budni promatrači i vrlo brzo otkriju tu nesuglasnost. Otkriju li kod oca ili majke neku slabu točku, možemo biti sigurni da će iskoristiti tu slabost. Djeca čak često uspijevaju i zavaditi roditelje. Stoga trebamo budno paziti da prema našoj djeci nastupamo jedinstveno. Usput rečeno, to je i jedan od razloga zašto rastava braka ima tako pogubne posljedice po djecu.

Kratak izvještaj u Hebrejima 11,23 pokazuje nam tri važne stavke. U njemu je najprije riječ o opasnosti za djecu, zatim o Gospodinovoj milosti i ljubavi prema njima, te najposlije o odgovornosti roditelja.

Mojsije se nalazio u opasnosti. Roditelji su znali faraonovu zapovijed, prema kojoj je njihov sin trebao biti ubijen. Faraon je slika Sotone. Kao roditeljima bi nam trebalo biti jasno da su naša djeca u velikoj opasnosti. Sotona, knez ovog svijeta, želi ih imati za sebe. On ne bira sredstva da to ostvari, tako da moramo paziti. Pa ipak se ne trebamo bojati Sotone, jer Gospodin Isus je pobijedio i njega i svijet. Onaj koji je na našoj strani jači je od svega što je na strani svijeta. Opasnost doista postoji, ali Gospodin nas može i hoće sačuvati.

Amram i Jokebeda vidjeli su da je dijete bilo lijepo, i to lijepo za Boga. Jasno je da su svim roditeljima njihova novorođenčad lijepa. No jesmo li svjesni toga da su naša djeca lijepa za Boga? On voli našu djecu i želi da ona pripadaju Njemu. U Marku 10,13-16 vidimo prekrasnu sliku našeg Gospodina koji želi imati mališane kraj sebe te ih uzima u naručje. S druge pak strane, taj kratak zapis pokazuje nam da su tamo bili i takvi ljudi koji su djeci stajali na putu, priječeći im da dođu Gospodinu Isusu. Djeca su u pravilu sama od sebe sklona doći Gospodinu. Vrlo je ozbiljna stvar ako im mi odrasli stojimo na putu. Upravo ponašanje roditelja može biti velika smetnja djeci da pronađu put ka Gospodinu. Razmišljajmo o tome da Gospodin želi imati našu djecu kako bi ih uzeo u naručje i pokazao im svu svoju milost i ljubav.

Mojsijevi roditelji uvidjeli su i svoju veliku odgovornost da zaštite svog sina. Egipat s rijekom Nil slika je ovog svijeta i zadatak svakog bračnog para je štititi svoju djecu od ovog svijeta. Pritom nam treba biti jasno da kao Božja djeca živimo u ovom svijetu ali nismo od ovog svijeta. Ne bismo trebali prerano i pogotovo ne nepotrebno puštati svoju djecu u ovaj svijet. Vrlo brzo će doći trenutak kada će djeca morati poći u školu i na posao. No tada imamo blaženu sigurnost da će ih Otac sačuvati (Ivan 17,15). Naša je pak odgovornost da ih ne izlažemo nepotrebno i dragovoljno utjecajima ovog svijeta. Pritom moramo biti svjesni činjenice da stvarno praktično odvajanje od ovog svijeta može značiti izoliranost za našu djecu, a to nije uvijek lako. Stoga kao roditelji trebamo ponuditi svojoj djeci odgovarajuću zamjenu i baviti se njima. No to bavljenje djecom, za njih tako važno, mora biti u pravilnim granicama. Prevelika pažnja može lako dovesti do toga da djeca budu u središtu pažnje, što također nije dobro. Djeca se moraju znati i sama zabavljati.

b) Očevi (Djela apostolska 7,20)

Otac u kršćanskoj obitelji zauzima vrlo bitan položaj. Stoga Sveti Duh u Djelima 7 govori o „kući njegova oca“. Iscrpniju pouku o ponašanju očeva nalazimo u Efežanima 6,4. Tamo veli: „A vi, očevi, ne razdražujte djecu svoju, nego ih odgajajte stegom i opomenom Gospodinovom.“ Tu uočavamo tri stavke:

Prvo, očevi ne trebaju razdraživati svoju djecu. To je posebna opasnost za nas očeve jer po svojoj prirodi rado namećemo vlast svojoj djeci. Odnos između očeva i djece je odnos koji prvenstveno treba biti obilježen ljubavlju i toplinom. Kao očevi trebamo u tome osobito paziti da ne dopustimo djelovanje tijelu te da sa svojom djecom ne postupamo neobuzdano. Djeca nisu gromobran za pražnjenje očeve ljutnje, čak ni onda kad očevi navečer dođu kući napeti i umorni. Djeca su također Božja stvorenja i trebamo ih poštovati kao takve. U Kološanima 3,21 očeve se podsjeća na to da ne budu uzrokom obeshrabrenosti svoje djece. To je također jedna od opasnosti. Ako neprestano gunđamo na našu djecu i ništa što učine nije nam dovoljno dobro, ona se mogu lako obeshrabriti. Osim toga trebamo paziti na to da našoj djeci budemo uzor svojim ponašanjem, a ne prepreka o koju će se spotaći.

Drugo, očevima je u Efežanima 6,4 zapovjeđeno da odgajaju svoju djecu. Kršćanski odgoj znači usmjeravati djecu u ispravnom smjeru. To zahtijeva razumijevanje i strpljenje. Djecu se ne smije preopteretiti. Očevi trebaju voditi računa o dobi svoje djece. Djeci treba dati obaveze, ali pritom imati obzira prema njihovom prirodnom i duhovnom uzrastu.

Treće, Efežanima 6,4 govori o stezi i opomeni – izrazima koji su u većem dijelu svijeta strogo zabranjeni. Koliko god je važno moliti se za našu djecu, ipak molitva nikad ne može zamijeniti božansku stegu i opomenu. Pritom stega ne znači prvenstveno tjelesno kažnjavanje (kršćanski očevi općenito ne bi trebali biti učestali „batinaši“), nego stega znači postavljanje jasne prepreke djeci kad krivo postupaju. U tom smislu je stega nešto negativno, to jest, ona se odnosi na sprečavanje onoga što ne bi trebalo činiti. Opomena je, naprotiv, nešto pozitivno, jer opomena služi da se djeci pokaže ispravan put. Stega i opomena su općenita načela po kojima Bog i nas odgaja, te ista ta načela trebamo primjenjivati u odgoju naše djece.

Pazimo na to da našu djecu odgajamo za Gospodina a ne za ovaj svijet. Nastojanja da budu odlična u školi i uspješna u poslu nisu najvažniji ciljevi u životu naše djece. Odlučujuće je da ih se zadobije za Gospodina.

c) Majke (Izlazak 2,1-10)

Tu nalazimo nadasve lijepe upute u povezanosti s djetetovom majkom.

Najprije se spominje kovčeg (ili kovčežić) u koji bio položen Mojsije. Jokebeda je shvatila da je neophodno predati taj kovčeg rijeci Nil. Nije mogla isušiti Nil, ali je ipak zaštitila svoje dijete od Nila. Ni danas nije drugačije. Naša djeca nalaze se u svijetu u kojem su okružena mnogim opasnostima. Ne možemo ih izvaditi iz svijeta niti možemo ukloniti opasnosti. Borba protiv svijeta u tom smislu unaprijed je osuđena na neuspjeh. Svijet sa svojim opasnostima postojat će i dalje. Pa ipak imamo mogućnost zaštititi svoju djecu. Zadatak svake majke je (slikovito rečeno) isplesti kovčeg u kojem će djeca biti zaštićena. Kovčežić u kojem je ležao Mojsije podsjeća nas na Noinu korablju, koju je on gradio potaknut strahom kako bi zaštitio svoju obitelj od prijeteće opasnosti. Prema 1. Petrovoj 3,20-21 korablja nas, kao i ovaj kovčežić, podsjeća na osobu Gospodina Isusa. Samo On može sačuvati našu djecu. Majke koje pletu kovčežić za svoju djecu, predočuju srcima svoje djece Gospodina Isusa te u svakodnevnom životu žive po njegovim namislima. Djeca koja su čitav dan sa svojom majkom, pomno je promatraju i ubrzo primjećuju kakav je način njezina razmišljanja. Onom mjerom kojom majka živi u zajedništvu s Gospodinom, i djeca će od toga imati koristi.

Drugo važno obilježje koje je spomenuto za Jokebedu je da je ona dojila dijete. To znači hranjenje majčinim mlijekom. Primijenjeno na nas to znači da majka može dati svom djetetu samo ono što je u njoj sâmoj. To načelo vrijedi kako u prirodnom tako i u duhovnom smislu. Majke koje doje, brižljivo paze što jedu, da to ne bi naškodilo njihovim bebama. Majke koje duhovno razmišljaju, paze na to da se ne bave onim što bi moglo naštetiti njihovoj djeci. One će uvijek nastojati prikazivati svojoj djeci veličinu i dragocjenost osobe Gospodina Isusa.

III. Djeca

Promotrimo na kraju još ponašanje djece. Naša djeca imaju odnos prema roditeljima i kontakte sa svijetom. Ponašanje prema roditeljima treba biti obilježeno poštovanjem i poslušnošću. Ako su djeca neposlušna, onda, prema Efežanima 6,1, postupaju nepravedno.

U Hebrejima 11,24 nalazimo važne upute za ponašanje naše djece prema svijetu. Promotrimo ih malo pobliže. U životu svakog djeteta nastupit će trenutak u kojem će ono sâmo morati birati i odlučivati. Tada djeca imaju vlastitu odgovornost te moraju odlučiti kome će služiti, Gospodinu ili svijetu.

Što im svijet može ponuditi? Svijet se prikazuje pozitivnim u svojim ponudama:

a) Mojsije je mogao postati sin faraonove kćeri. Svijet nam dakle nudi slavu i čast, prešućujući da je to prolazno.

b) Svijet nudi čitav spektar grešnih užitaka. Ti užici mogu biti za svakog različiti. No zapamtimo: tko sije u tijelo, od tijela će žeti propast.

c) Svijet nam nudi egipatsko bogatstvo. To bogatstvo može biti materijalno, primjerice, novac, kuće, automobili… No to može biti i ono nematerijalno, primjerice, znanje i moć.

No ne nudi samo svijet, nego i Gospodin:

a) Mojsije je radije izabrao biti zlostavljan s narodom Božjim. U onih 40 godina u pustinji možemo vidjeti što je to značilo. Ali to je bio Božji narod. On je prisutan i onda kad ljudi više ne zavrjeđuju ljubav.

b) Mojsije je odabrao Kristovu sramotu. To je posljedica kad priznajemo Krista svojim ponašanjem, riječima, odijevanjem i ostalim. Ali to je Njegova sramota, to jest, sramota koju je Krist podnosio kad je živio na ovoj zemlji. Ta Kristova sramota proizvodi duboku radost u našim srcima.

c) Gospodin nudi nagradu u budućnosti. Premda nagrada ne treba biti poriv za naše postupanje (nego Njegova ljubav), ipak se smijemo radovati nagradi kao nečemu što nas očekuje.

Mnogi mladi ljudi misle da moraju imati oboje, Gospodina i svijet. No to nije moguće. Svatko se mora osobno odlučiti kome će pripadati. Ne postoji „zlatna sredina“.

Neka nam svima Gospodin obilno podari da i u našim zemaljskim odnosima kao obitelj „ostanemo odlučna srca uz Gospodina“. Onda će on moći biti s nama i blagosloviti nas.