Posted by „Dogodi li se neko zlo u gradu ako ga Gospod ne pošalje?“ (Amos 3,6)
5. ožujka 1943. godine izvršen je prvi veći zračni napad nad Essenom. Župnik Wilhelm Busch ovako je to opisao: „Moja se kuća uzdrmala do temelja. A kad je napokon poslije sat vremena prestala tutnjava i lom, izišli smo iz podruma. Posvuda oko nas je gorjelo. Jedva smo mogli disati. Vatra je proždirala kisik…Najposlije sam, stojeći pored plamena, pokušao gasiti. Ali u vodovodnim cijevima nije više bilo vode! Bespomoćno sam morao promatrati kako moja kuća i župni ured nestaje u plamenu, počevši od krova prema dolje. A unaokolo po svim ulicama do kojih mi je sezao pogled, ista slika – posvuda plamen i ruševine, a nigdje žive duše! Stajao sam bespomoćno na zgarištu. U meni se stvarao užasan gnjev i očaj. No u svojoj zbunjenosti nisam znao na koga bih zapravo trebao biti gnjevan: na Hitlera koji je započeo ovaj besmisleni rat? Na luđake koji su još uvijek govorili o pobjedi iako je već i slijepcu bilo jasno da će sve završiti katastrofalno? Ili pak na Amerikance koji su nas tako nemilosrdno bombardirali?“
Onda se sjetio da je upravo tog dana čitao navedeni stih (Amos 3,6).
Župnik Busch priča dalje: „Je li Bog zapalio moju kuću? To je bilo nezamislivo. A onda me je nadvladao dubok mir, čak i duboka radost. Bog ima dobre namjere za nas! On uvijek pravilno vodi svoju djecu! Ne mogu uopće opisati kakav je mir tada ispunio moje srce.“
I nas također zadese nesreće. Ponekad su tome krivi drugi ljudi, a ponekad i nisu. No to i nije tako bitno. Mnogo je važnije da Bog stoji iza svega i sve vodi na naše dobro! To može odagnati gorčinu u svakoj nevolji i dati nam utjehu.
Komentari Biblije 